Što je na umu, to je i na mrežama: Maligni uticaj sa političkih mitinga se prelio u viralni svijet
Na sreću ili žalost, društvene mreže su neizostavan dio života u trenutnoj dekadi 21. stoljeća. Neizmjerni ljudski apetit za ‘’živim teatrom’’ ogleda se u procvatu influensera i TikTok zvijezda, a dio digitalnog kolača za sebe vrlo rado prigrabe i - političari.
Da su društvene mreže preobrazile samo lice politike, najbolje se može zaključiti iz kampanje Donalda Trumpa, u kojoj je svaka njegova riječ bila (i ostala) dovoljna da izazove pometnju i senzaciju, čak i nakon što je zabranjen na dobrom dijelu interneta.
Priprost rječnik, vrijeđanje političkih protivnika, inflamatorne Trumpove tvrdnje mnogo podsjećaju na izvjesnog miljenika domaćih medija. Znaju ga i starci i djeca, jedni mu tepaju ‘’baja’’, a drugi skandiraju ‘’lopove, lopove”.
Balkanski Trump
Ovaj epitet Milorad Dodik je zaslužio i zaradio. Nesporni tajkun i populista koristi slične strategije u javnim nastupima i - na društvenim mrežama.
- Ludi Joe Biden se pokušava ponašati kao mangup. Zapravo, on je slab, mentalno i fizički i prijeti mi - po drugi put - fizičkim napadom. On mene ne poznaje, ali bi bio savladan brzo i jako i plakao bi sve vrijeme. Ne prijeti ljudima, Joe!, napisao je Trump na svom Twitter/X profilu za vrijeme mandata u martu 2018.
Uporedimo to sa jednako tendencioznim i ‘’sirovim’’ tweetom Milorada Dodika upućenim političkom protivniku Nebojši Vukanoviću.
- Nije dobro kada Vukanović preskoči terapiju. I kada je redovno uzima, njegovo ludilo je preveliko, a kada je preskoči, količina budalaština koju izgovori je epskih razmjera. Takav cirkusant i bolesnik je sramota Republike Srpske, glasi Dodikov post na platformi X.
- Glasnik neistina, uživalac u nanošenju štete drugima. Odbačen od sredine, prezren od školskih drugova, nesnađen i neshvaćen. Opsjednut tuđim uspjehom, ljubomoran na svačiju sreću, napisao je još Dodik u tweetu upućenom Vukanoviću.
Nadimci, hiperbole, demonizacija - sve je prisutno u ‘’simfoniji’’ riječi balkanskog Trumpa. Od ovakvih ad hominem nasrtaja vrlo se teško odbraniti i Dodik to dobro zna. Ipak, kopira stranice iz knjige velemajstora. Nije poznato da li je Milorad sam zadužen za Twitter/X i ostale naloge ili ima vrhunski PR tim koji upravlja njima, ali jedno je sigurno - nije teško ove redove pročitati njegovim glasom. Dodik jeste najkonkretniji, ali nije ni blizu jedini primjer neprimjerenosti bh. političara na mrežama. Jedan od njih može biti i ministar vanjskih poslova BiH, čovjek sa vrlo prestižnom funkcijom koji nekad, naizgled, ne bira riječi u digitalnim nastupima.
Elmedin Konaković ima mnogo političkih neprijatelja. Pozicija koju obnaša mnogima je trn u oku, a njegovo djelovanje, skupa sa izjavama, povod za mnoga politička prepucavanja. Pred nasrtajima opozicije i pozicije manjeg bh. entiteta, ali i predstavnika SDA čije je redove sad već davno napustio, Konaković nema mnogo izbora - osim da se brani. To čini uglavnom na Facebook i X nalozima, kao na primjer u jeku afere Black Tie 2:
- Očekujem još samo naslov: “Brat od zeta Akine matere čoeka (sic) povezan sa Konakovićem, što ga čini direktno povezanim sa kartelom”. U tom pravcu nas perjanice “istraživačkog novinarstva” vode, napisao je ministar vanjskih poslova BiH.
Narod uglavnom ne osuđuje, već vrlo rado učestvuje u ovakvim ‘’igrama’’. Štetnost i toksičnost ovog trenda primjećuje federalna ministrica obrazovanja i nauke Jasna Duraković.
- Umjesto očekivane osude i kritike, čini se da je ovakvo ponašanje postalo sve više tolerirano i prihvaćeno kao “normalan” dio političkog diskursa. To je alarmantan znak koji ukazuje na opasnu promjenu u društvenim normama i vrijednostima. Tolerancija prema vulgarnostima i neodgovornim izjavama političara ne samo da degradira političku kulturu već stvara atmosferu u kojoj su neprimjereno ponašanje i govor mržnje sve manje sankcionirani, govori nam Duraković.
Ova situacija, prema njenim riječima, može imati dalekosežne, štetne posljedice. Normalizacija vulgarnosti u političkom diskursu direktno utječe na društveno ponašanje, stvarajući klimu u kojoj su agresija i nepoštovanje sve češće prisutni u svakodnevnoj komunikaciji. Duraković naglašava hitnu potrebu za radom na medijskoj pismenosti građana.
- Sve dok javnost bude stimulirala, tolerirala takav diskurs, političari će ga koristiti kao sredstvo za prikupljanje jeftinih političkih poena. Obrazovano i pismeno društvo treba i mora biti primat našeg djelovanja, zaključila je.
Savršen zločin
Psiholog Srđan Puhalo, koji je i sam veoma aktivan na društvenim mrežama, smatra da je ovakvo ponašanje vrlo teško iskorijeniti jer je, kako kaže, ‘’savršen zločin’’, te da se uopće teško skloniti od takvog malignog utjecaja.
- Ne možemo biti zatečeni, zato što se to dešava kontinuirano i dosta dugo - sve ono što smo slušali preko tih nekih standardnih medija, što smo slušali u Narodnoj skupštini, što smo slušali na predizbornim mitinzima, na konferencijama za štampu - sad se sve to, sasvim očekivano, prelilo na društvene mreže i na internet. Možda smo mogli te neke stvari u realnom životu i da ne čujemo, ali ovo kad se napiše i kad postane viralno, onda to dođe do mnogo više ljudi, prelije se u standardne medije i onda to postaje mnogo vidljivije nego inače, ističe Puhalo.
Ocjenjuje da su i narod i mediji željni senzacija.
- Pa je time mnogo važnije da neko nešto kaže, nego šta je ko uradio i onda opet imamo savršen zločin - njih koji to vješto koriste i ljude koji jedva čekaju da se nešto takvo desi, dodao je.
Zbog toga smatra kako je teško očekivati da će političari odustati od takve retorike, jer “u toj priči nema nevinih”. Zaključuje da je možda jedini način da prestanu sa ovakvim vidom obraćanja javnosti taj da uvide kako ljudi više ne reaguju na njih i da ih čak na neki način za to kažnjavaju.
Političari, osim u slučajevima ekstremnog govora mržnje, nisu moderirani u smislu sadržaja koji dijele na društvenim mrežama. Mnogi su korektni i umjereni, ali dosta ih uzima sebi mnogo slobode u izražavanju, ne misleći na posljedice. Među takvim primjerima nalaze se i Konakovićev kolega Nenad Nešić, ali i federalni ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak.
Politički reality od kojeg je teško pobjeći ne izgleda kao da će završiti uskoro. Sezonu po sezonu, on uzima svoj danak nad populacijom. Hoće li nas ubiti u pojam do te mjere da ćemo prezreti cirkus, ugasiti uređaje i izaći iz masovne hipnoze?
Hoće - ako i samo ako se čuda dešavaju.
