Nježnija strana volana
Kada je Karl Benc patentirao službeno i prvi automobil u historiji, niko zapravo nije znao može li taj izum poslužiti nečemu konkretnom. Karl Benc se nije usuđivao okušati u dužoj vožnji, što nije privuklo interes kupaca. Tu na scenu stupa njegova supruga - Berta Benc. Rano ujutro, 5. augusta, prije nego se njen muž probudio - Berta se iskrala iz kuće zajedno sa dva sina, te uputila u posjet majci udaljenoj 106 kilometara. Put je trajao cijeli dan, kvarova i problema je bilo, ali Berta se snašla i tako postala prva osoba koja je automobilom obavila međugradsko putovanje. Više od 130 godina kasnije, žene postepeno mijenjaju spolnu strukturu vozača jednog, još zahtijevnijeg, prevoznog sredstva. Ismeta i Alma, dvije vozačice autobusa, održavaju duh Berte Benc živim.
- Nije u praksi bilo kod nas da su žene vozači autobusa, već se to vremenom promijenilo. Ima žena koje voze kamion, evo već imamo u Bosni veliki broj žena koje voze i autobuse. U našoj firmi već ima nas četiri koje vozimo autobuse, rekla nam je Ismeta Čaušić.
To je rastući trend širom svijeta, a Ismeta smatra da će se i nastaviti.
- Očekujem da će ih biti sve više i više. Vidim kakva je podrška od drugih žena, "jao i ja bi to, svaka čast, super". Ja uvijek kažem "ako se odlučiš, prije nego što odeš dole, zovi mene" da je ono dodatno privučem nekako, dodaje Čaušić.
A šta je to što je njih privuklo baš ovom poslu?
- Želja. Želja je uvijek bila, želja zato što mi je i otac rahmetli bio vozač tako da mi je bila uvijek želja i tako da mi se ta želja konačno ostvarila, kaže Alma Sofović.
- Isključivo želja i samo želja. Ovo je posao koji možeš raditi ako želiš i ako ga voliš, a ako ga ne voliš - ovo bi bio jako težak posao za onoga koji ne voli ovo, ko ne voli putnike, gužve, sve ovo. Ko to sve može podnijeti, ovim se može baviti, smatra Čaušić.
A kada je želja tu, posao je zabavniji.
- Zanimljiv je svaki dan. Ako vjerujete, baš ono nemam pola riječi reći da je neko ružno iskustvo ili nešto, rekla je Alma Sofović.
Naravno, voziti autobus dolazi sa sebi svojstvenim izazovima.
- Ustvari to su dva različita vozila. Autobus je kompleksno vozilo. Nije to auto. Radi na sasvim drugom principu. Drugačije mozak radi u autobusu nego u autu. Sve se to, ako voliš, prilagodi i usavrši i krene to dobro, smatra Čaušić.
Ali ako je suditi po reakcijama putnika i savozača, Ismeta i Alma su se već prilagodile.
- I vozači malih auta i pogotovo kolege - baš kao džentlmeni se ponašaju, rekla je Sofović.
- U životu nisam dobila toliko podrške kao za ovih šest mjeseci od putnika. "Svaka čast, ma bravo ženo, ma čestitam, baš nam je drago." Pa od kolega u penziji koji su kažu "zaradio sam penziju u tom poslu, ali neka sam i to dočekao nije ovo bilo ranije, kazala je Čaušić.
Ali ne nedostaje ni komičnih interakcija sa putnicima.
- Ima jedan čovjek on me zove mladiću. A mladić kaže vozi, rekla nam je Sofović.
- Nedavno mi je jedan čovjek, nisu mi dali signal za izlaz. Imaš neka naselja gdje ljudi nisu navikli tako, navikli su da ustanu, da ih ti primijetiš i da izlaze. Ja sad, nemam ulaz nemam izlaz, ja lagano prolazim kad kaže "stop majstore ima izać". To se jednom eto desilo, nije više, dodala je Ismeta Čaušić, te dodaje:
- Evo dođem kući kaže muž "prestani mi više pričati o tim autobusima.
Ali sve se podnese sa smiješkom kada ste stravstveni u vezi svog posla.
Međutim, priča će biti još.
- Dobili smo novu kolegicu, nadam se da će nas još biti, sad nas je četiri, kazala nam je Alma Sofović.
Pogotovo ako se ispune njihove ambicije.
- Ja sam evo već počela da vozim u međugradu, moja je želja da idem u međugrad, međunarodni saobraćaj - ja hoću da idem do kraja, kazala je Ismeta Čaušić.
Autobusom do zvijezda. Moram priznati, i mene nakon ove priče hvata želja da se okušam...
- Ništa ako se odlučiš promijenit zanimanje - bujrum kod nas da voziš autobus, rekla je Ismeta Čaušić.
Prilog Mersada Sijerića.
