Maja Salkić o filmu ''Blum'': ''Ja sam dijete Energoinvesta''

U podcastu s Majom Salkić, glumicom i direktoricom SARTR-a, razgovaralo se o njenim iskustvima rada u pozorištu, odrastanju u Bagdadu tokom rata, te nasljeđu Energoinvesta, kompanije koja je igrala značajnu ulogu u životima mnogih porodica, uključujući i njenu.

Posebna pažnja posvećena je filmu koji je režirala Jasmila Žbanić o Blumu, kao i povezanosti Energoinvesta i Stelexa, jednog od njegovih simbola.

"Ja sam dijete Energoinvesta"

Govoreći o filmu, Salkić je podijelila svoja sjećanja na vrijeme kada je njen otac bio zaposlenik Energoinvesta:

„Znala sam sve vrijeme da Jasmila priprema taj film, zato što sam vidjela objavu na Instagramu. Stavila je sliku Stelexa, ona slova, i iza jednog slova, recimo iznad slova E ili L, stoji moj tata. I svi ti njegovi drugari – ja stvarno znam sve te ljude po imenima nabrojati,“ rekla je Salkić.

Prisjetila se vremena kada su radnici Energoinvesta, zajedno s porodicama, živjeli kao jedna zajednica: „Samo hoću da kažem kako su to bila druga vremena i kako smo se svi znali i živjeli nekako svi kao jedna porodica. Poslije su dolazile druge stvari i neki rastanci koji su bili bolni, ali generalno su ti ljudi ostali vrlo kompaktni i ujedinjeni.“

Priče i slike iz Stelexa

Salkić je, u saradnji s ekipom filma, pomogla da se prikupe fotografije i materijali iz vremena kada je Stelex bio simbol zajedništva i mladalačke energije:

„Vidjela sam poziv da poziva sve, ako imaju bilo kakve fotografije iz vremena Stelexa... Onda smo to skenirali i to su stvarno na stotine fotografija – od njihovih druženja, pidžama partija, maskembala, elektrijada...“

Uz to, govorila je o posebnim susretima i zabavama koji su tada bili organizovani: „Mislim da sad ovi studenti - ne znam gdje bi se mogli tako organizovati. Da imaju neka mjesta, susreta, izlazaka, igranke, bendova.“

Muzika koja evocira uspomene

Poseban dio priče odnosi se na muzičku selekciju za film:

„Onda mi je Jasmila poslala poruku, da li ima neka pjesma koja baš motiviše na taj period. I onda su mi poslali listu pjesama, sve na engleskom – Led Zeppelin i slično. Rekla sam, pa dobro, malo nešto na našem. I onda sam poslala Indexe.“

Ova saradnja bila je još jedan način da se kroz umjetnost očuva sjećanje na Energoinvest i zajedništvo koje je obilježilo to doba.

Podcast je pružio intiman uvid u značaj Energoinvesta, ne samo kao industrijskog giganta, već i kao simbola povezanosti i zajedničkog života.