Lekcije iz Potočara se ne smiju zaboraviti

U genocidu počinjenom u Srebrenici u ljeto 1995. godine ubijene su hiljade muškaraca i dječaka

Ton

- Nažalost, u genocidu u Srebrenici najviše su stradali muški članovi porodica. U genocidu u Srebrenici ubijeno je 59 žena, a ostalo su muškarci, dječaci. Više od 500 je maloljetnika ubijenih u genocidu. U mnogim porodicama ubijeno je više od tri, četiri člana. U tom slučaju se radi o očevima, sinovima. Brojne su majke koje lično poznajem, a koje su ostale bez tri, četiri, pet ili više članova svojih porodica, a u ovom slučaju mislim na sinove i supruge, rekla je glasnogovornica Memorijalnog centra Srebrenica Almasa Salihović.

Više stotina motociklista krenulo je danas iz Sarajeva put Potočara, gdje će 11. jula prisustvovati komemoraciji i dženazi žrtvama genocida u Srebrenici. Među učesnicima 13. Moto maratona Srebrenica, koji se i ove godine održava pod parolom "Da se ne zaboravi i ne ponovi", su motoristi iz Bosne i Hercegovine, država regije i šire. Održana je i konferencija "Osnaživanje kroz sjećanja: Održavanje međugeneracijske odgovornosti".

- Vidimo na žalost da lekcije iz Potočara nisu jedine i dolaze nove i zato je važno biti spreman i pripremiti mlađu generaciju na sjećanje kako bi se izbjegao zaborav onoga što se ovdje desilo, izjavio je Christian Schmidt.

- Mladić koga smatram najpametnijim u našoj generaciji je jutros rekao: Naša kultura je ustanovljena od bijega preuzimanja odgovornosti, kazao je Emir Suljagić.

Američki ambasador u Bosni i Hercegovini Majkl Marfi (Michael Murphy) stigao je u Potočare. U društvu direktora Memorijalnog centra Srebrenica, došao u nekadašnju tvornicu akumulatora, mjestu gdje su položeni tabuti s posmrtnim otacima 14 žrtava genocida u Srebrenici, kleknuo i odao počastKazao je da je izuzetno važno da se prihvati istina o onom što se dogodilo u Srebrenici u julu 1995. godine.

- Poruka za sve političare u Bosni i Hercegovini, ali i globalno, jeste da imamo odgovornost da priznamo činjenice o tome šta se desilo u Srebrenici u julu 1995. godine, da ih učimo istini o tome šta se desilo, da poštujemo žrtve i da podržavamo sve koji traže one koji se vode kao nestali, te podržavamo rad onih koji pokušavaju dovesti izvršioce [genocida] pred pravdu. To je obaveza, koja se odnosi na BiH, regiju i sve nas, izjavio je Michael Murphy, američki ambasador u BiH.

Sinoć u Potočare stigli su tabuti sa posmrtnim ostacima. Nekadašnja Fabrika akumulatora u Potočarima nadomak Srebrenice, posljednja je stanica pred konačni i vječni smiraj žrtava orodice su skoro tri decenije čekale da ih pronađu i ukopaju pored ranije ukopanih članova uže i šire porodice.

Šefika Mustafić je kraj jednog tabuta, sina od djevera Hajdina Mustafića. U trenutku smrti, u ljeto 1995. godine imao je 36 godina.

- Imala sam šestero djece. Ove godine ću ukopati sina od djevera. Ranije sam ukopala dva sina, djevera, brata. Ne do Bog nikome ovo. Prije dvije godine sam našla mlađeg sina, ukopala sam ga bez glave. Samo sam tražila da mi halali. Umjesto svatova šaljem te u mezar, rekla sam mu, rekla je Šefika Mustafić.

Pored tabuta Midhata Bašića bio je Esed Bašić.

- Teško je kao da je sada bilo. Tolike godine čekaš, tuguješ, a sada je ovaj trenutak koji nas vraća na te dane. Kao da je sada sve bilo. Davno smo se rastali. Danima sam pokušavao da vratim njegov lik, ali nikako nisam uspijevao u tome. Prije dva dana su mi pokazali njegovu sliku, negdje su je našli, i kada sam je vidio samo sam počeo plakati. Tek tada sam imao njegov lik pred očima, kazao je Bašić.

Među 14 žrtava koje će biti ukopane na kolektivnoj dženazi ove godine nalaze se i dva brata i maloljetnik.Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine je sedamnaestogodišnji Beriz (Omera) Mujić, rođen 1978. godine u Zvorniku.Najstarija žrtva koja će biti ukopana je Hamed (Ibrahima) Salić, rođen 1927. godine. Imao je 68 godina kada je nestao u ljeto 1995. godine na području Žepe.

Prilog Jovanke Nine Todorović.