Da li je Mostar grad opasnog življenja?
Iako to godinama, nekada manje, nekada više, jeste, Mostar je posljednjih sedmica zaista postao grad izuzetno opasnog življenja. Učestali napadi na građane, djecu i povratnike, svima, a posebno Bošnjacima i Srbima donijeli su osjećaj nesigurnosti, straha od izlaska iz domova, odlaska i povratka djece iz škole. Ipak, brze reakcije i potezi policije, te pravosudnih institucija, daju nadu da će grad, kanton, pa i entitet, te država, stati u kraj nasilju pojedinaca i grupa.
Približavanje izbora, lokalnih ili općih svejedno je, u Mostaru svake dvije godine znači porast nasilja na ulicama. Rijetko ko će to reći otvoreno, u kameru ili mikrofon, ali kada nema uređaja za snimanje, mnogi će posvjedočiti da se ne radi ni o kakvim navijačima ili huliganima, već dobr organiziranim grupama, plaćenim i na svaki drugi način podržanim iz krugova bliskih vladajućoj stranci u Mostaru – HDZ-u BiH. Koriste se te grupe kada treba napasti na Partizansko groblje, a grupe antifašista koji se okupe da obilježe neke njima važne datume, ali i kada treba “utegnuti“ glasačko tijelo, a to je upravo ovaj predizborni period.
- Nesporno je da je izborna kampanja i da imamo sigurnosne fenomene koji su od interesa za javnost. Međutim, za razliku od prethodnih godina vidimo blagovremenu reakciju policije ne samo u potkrivanju već i u procesuiranju. To je temeljna razlika izmeđšu ovih i ranijih događaja, smatra Sandi Dizdarević, univerzitetski profesor i stručnjak za sigurnost.
Nikome, a Bošnjacima i Srbima u gradu na Neretvi ponajmanje, nije proteklih sedmica bilo ni najmanje ugodno u svom gradu. Među onima koji godinama trpe teror protivnika antifašizma u Mostaru, gleda razaranje Partizanskog groblja, te itekako svakodnevno drži glavu u torbi svakako je Sead Đulić, predsjednik SABNOR-a BiH. Kaže za navode kako se radi o huliganima ili navijačima, da su to priče za malu djecu, već se radi o operacionalizaciji programskih načela HDZ-a, uz podršku partnera koji šutnjom su samo saočesnici, a u provedbi dobro organiziranih neonacističkih grupa.
- Da to jeste tako, treba vidjeti kako se oblače, treba vidjeti kao pozdravljaju, treba vidjeti grafite koje pišu, te, na kraju krajeva kada se poojave u gradu, kako idu ulicama i kako napadaju. To nije grupoa maloljetnih huligana kako nam se hoće reći, jasan je Sead Đulić, predsjednik SABNOR BiH.
Dodaje da ne bi tako mogli djelovati bez političkog okvira koji im to dozvoljava, te dijela policijskog okvira koji ih štiti.
- Jer je nemoguće da za 30 i nešto godina nikada ni jedan pojedinac ili grupa nisu sankcionisani. Da nema zaštite od vlasti i svega što je pod kontrolom vlasti, to ne bi bilo moguće. Građani znaju dobar dio tih vođa koji to organizuju, pa kako onda ne znaju obavještajne agencije i policijske strukture. Ako nisu pod njihovom zaštitom ili ako im nisu isti nalogodavci i policiji i tužilaštvu i tim grupama koje to rade, dodaje Đulić.
Upozorava Đulić i da se došlo do granice kada ljudi razmatraju samoorganizaciju kako bi zaštitili svoju djecu i sebe, a onda nikome neće biti dobro. Mora se, zaključuje, prisili ti policiju i pravosuđe da do kraja urade svako svoj dio posla, te procesuiraju ne samo izvršioce, već i nalogodavce.
Prilog Kenana Ćosića.
