Zijad Bećirović: Šta umjesto OHR-a?

Sve se češće i glasnije priča o tome da će se ići u smejru smanjena ovlasti OHR-a i  eventualnom izmještanja OHR-a iz Sarajeva, pa sve do priče o gašenju OHR-a. Vaše viđenje o geopolitičkoj situaciji u Evropi i koliko je to opasno razmišljanje.

- To nije prvi put da se govori o smanjenju ovlasti OHR-a pa čak i o ukidanju. Vidjeli smo da je nekada bilo i da je OHR i specijalni izaslanik EU jedna te ista osoba pa je i to razdvojeno. Sada su ponovo aktuelizirane te pripče, pogotovo zbog izjava u Francuskoj, da treba raznisliti o gašenju OHR-a. Moramo priznati činjenicu da je trajno narušeno povjerenje u OHR. Ovakav OHR ne znam kome je više i potreban i na ovakav način. Dolazimo i do drugog pitanja - Šta umjesto OHR-a? Postoji li drugo rješenje? Ne postoji niti je na vidiku. Institucija visokog predstavnika je sastavi dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno jedan njegov aneks. Klučna zemlja za BiH, Sjedinjene Američke države, su protiv ukidanja OHR-a. Sasvim sigurno  to neće biti i Njemačka. Francuska tu iskače iz razloga što je to posljedica lobističkih struktura, mada realno, OHR za Francusku politiku ne znači mnogo. 

Na koji način postoji mogućnost redefiniranja OHR-a?

- Na način da dođe do snaženja institucija, problem BiH, ali drugih država regiona, što one funkcioniraju kao društva jednog lica, u BiH uglavnom društvo tri lica, ili jedne oligarhije koja je okupljena oko ta tri lica, jer kada bi djelovali institucije u BiH ili u svakoj državi, znači ona bi štitila i vas i mene i predsjednika države ili premijera, znači mi bismo bili zaštićeni.

Ovako su ulogu institucija preuzijele ti pojedinci i onda oni prema svom obhođenju i prema svojim interesima se tako ponašaju. I mislim da je ključno da se napravi prekretnica na narednim lokalnim izborima, to je uvijedno i prva prilika da međunarodna zajednica pokaže da zaista želi dobro BiH da konačno se prestane sa izbornim prevarama. Od rata do ovamo, sve su bile manje više elementi izbornih prevara, pa na kraju krajeva međunarodna zajednica je kumovala da se izabere i postojeća vlast, prvenstveno na nivou BiH, ali i na nivou Federacije BiH. Ta vlast je mogla biti i drugačija, i bez Milorada Dodika, i bez Dragana Ćovića i još nekih drugih, međutim, međunarodna zajednica je upravo njih instalirala da budu nosici te vlasti, ona se onda mora i nositi sa svim tim posljedicama njihovog takvog izbora.

Tako da jednostavno međunarodna zajednica mora spriječiti izbornu prevaru, a ne može je spriječiti, vidite da su to prilično traljava rješenja, da samo na 10% biračkih mjesta da se vrši skeniranje, odnosno elektronsko glasanje, tako da jednostavno to je apsolutno smiješno, znači opet se ide ponovno ovaj val izbornih prevara, a ako se to prekine, to može biti već neka nada da će biti izabrani one koji narod želi, odnosno oni koji, a to bi vjerojatno dovelo do krupne političke promjene u BiH, ali bi to dovelo i do jedne prelomnice, da dođe do jačanja institucija, znači na svim nivojima vlasti, i to bi bio već jedan dobar signal da BiH ide naprijed.

Vi recimo imate pojedince koji su 20-30 godina na vlasti, imate Milena Dodika, akademika Dragana Ćovića, ne nabravim neke još druge, ali što je posljedice njihove vlasti? Šta su uradile za svoje birače, pa čak i za svoje zajednice koje oni navodno predstavljaju, stvari predstavljaju samo jedan dio, svoje etničke zajednice, znači vrlo je porazan rezultat. Oni jesu vjerojatno postigli lične, odnosno osobne uspjehe, vjerojatno i obogatili su se, ali znači generalno njihove politike su bile porazne i  poražavajuće i za one koji su glasali za njih i tu se jednom mora napraviti prelomnica, bez međunarodnog faktora u ovom trenutku u BiH, to nije moguće uraditi, ali međunarodni faktor ide uglavnom na ruku tim politikama i tim pojedincima, je oprilike, ako želi da se pokaže, lokalni izbori, znači da to budu prvi pošteni, fer izbori posle završetka rata, ali ne na način da to bude samo na 10%, to je u stvari neki pilot projekat na 10% biračkih mjesta, a na 10% mjesta znači možete vršiti izborne prevari, to je apsolutno nesmisleno, ili da ste legalizovali Milorad Dodika koji je izbio izbore za predsjednika Entiteta Republika Srpska, ali s pomoć Međunarodne zajednice koja je to sve proključila preko Centralne izborne komisije, on je ponovo na vlasti i evo vidimo šta imamo i neka oni se očavaju s njim, jer to je upravo on i njihov produkt. 

Nakon svega rečenog, gospodine Bečiroviću, i svi težniji na geopolitičkoj sceni, koliko bi u ovoj situaciji BiH bilo, ajde, opasno ostaviti bez tog međunarodnog pruta, međunarodne batine što OHR u neku ruku zaista i jeste?

- Pa postoji samo jedan način da znači i BiH i zemlje Zapadnog Balkana, njih ukupno šest, postanu što prije članice Evropske unije. Ako su u paketu 2004. godine mogle biti primljene 10 država,  u stvari 9,5, primljene je samo polovina Kipra, ne vidim nikakav razlog da šest zemalja koji imaju ukupno 16 milijuna stanovnika, to je manje od polovine Poljske, ne budu primljene Evropsku uniju. I time bi zatvorili priču o OHR-u i nekim drugim pitanjima kojima su opterećeni međudržavni odnosi između ovih šest zemalja Zapadnog Balkana, koji su, znači, posljedica i ratova, sukcesija, ali i nekih drugih okolnosti. I što bude veći intenzitet sukoba u Ukrajini, što budu Rusi više napadali Ukrajinu, time se povećavaju šanse da Evropska unija shvati da zemlje Zapadnog Balkana moraju u paketu što prije uzeti u svoje članstvo.

Inače, pojedine zemlje već pokazuju svoje afinitete prema nekim drugim zemljama, interesnim sferama ili integracijama, i na samo primanje u članstvo Evropske unije može zaustaviti te procese u pojedinim državama Zapadnog Balkana, a ujedno da prodiše sa svojim plućima, znači i lijevim i desnim krilom, i zapadna i istočna Evropa, to ukomponiralo da Bosna i Hercegovina, odnosno zemlja Zapadnog Balkana, postanu članice Evropske unije, ali ovdje ponovno dolazimo od jednog novog apsurda, kažu da put Bosna i Hercegovine, zemlja Zapadnog Balkana, vodi preko Ukrajine. Da bi Ukrajina sada trebala prva postati članica Evropske unije, i mi onda vidimo da to nije ozbiljan pristup, ako je sad Ukrajina, Moldavija, pa čak i Gruzija imaju prioritet nad Zapadnim Balkanom, govori o tome da ne postoji politička volja u zvaničnom Briselu, znači u državama članicama koje prvenstveno odlučuju da Bosna i Hercegovina, odnosno cijela regija, postanu članice Evropske unije, i tu vidimo, znači, zaista jednu neizvjesnost, a građani Bosna i Hercegovina imaju dovoljno neizvjesnosti i za svojim političkim strukturama ne treba im dodati neizvjesnost iz Evropske unije, i tu se zaista treba poraditi da zemlje Balkana, kroz raširene regionalne inicijative, političke nastupe prema Evropskoj uniji, time će njihov glas biti jači, bit će uslišaniji, i sa većim šansom da se nešto zaista u tom smislu uradi, odnosno u smislu pridruživanja, odnosno punopravnog članstva u Evropskoj uniji. 

Sve detalje pogledajte u video prilogu.