Tanya Domi: Visoki predstavnik trebao bi se javno pozabaviti Dodikom

Gosca dnevnika je bila Tanya Domi, vanredna profesorica na Columbia Univerzitetu i bivsa glasnogovornica Misije OSCE-a u BiH.

Ukrajina i Moldavija dobile su status kandidata za članstvo u EU, no za države zapadnog Balkana nije bilo mjesta na spisku. Zašto su sve zemlje zapadnog Balkana i ovaj put izostavljene?

- Mislim da se radi o velikom razočarenju, uz poštivanje odluke i najave Evropske unije. Pregledala sam izvještaje o BiH u posljednje tri godine u pogledu zahtjeva za ulazak u EU. Znamo da je posebno problematična tačka odluka Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci, koja pokazuje da u ovom trenutku zapravo nema mogućnosti da Jevreji i Romi sudjeluju na izborima kao kandidati. Evropski sud za ljudska prava je odlučan u stavu da je to protivustavno, a ipak Parlament, državno tijelo, nije uspio usvojiti takvu odluku. To je veliki problem između BiH i EU. Drugo, kada pogledate različita izvješća, postignut je napredak prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, ali tržišna ekonomija nije ispunila standarde EU. Kao primjer navodim problem u okviru rješavanja korupcije i naravno, tu je i problem sa sudovima u BiH, posebno Ustavnim sudom. Kada pogledate sve zemlje Balkana, sve su u stanju evolucije, da se, teoretski, pridruže Evropskoj uniji. Morate odati priznanje Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori, jer su se pridružili NATO-u, ali korupcija je glavni aspekt balkanske političke klase i mislim da je to problem za članstvo u EU. Sa obzirom na činjenicu da je Ukrajina postigla značajan napredak, ali i da oni u ovom trenutku prolijevaju krv kako bi odbranili demokratiju u Evropi, zato su te odluke razočaravajuće, bez sumnje, i za BiH i za regiju. Ipak, vjerujem da korupcija ostaje veliki kamen spoticanja ovdje u BiH i u cijeloj regiji, ali EU se nije pomirila sa svim zemljama oko postizanja tih ciljeva. U isto vrijeme, jedna od stvari koje EU radi jeste da označava i savjetuje šta treba raditi, ali u slučaju BiH, oni se zapravo nisu osvrnuli na glumce, one političke lidere unutar zemlje koji rade protiv suvereniteta zemlje. Govorim konkretno o Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku koji se trude potkopati vladu u zemlji. Mislim da se radi o zaista miješanim stvarima i mogu shvatiti zašto su ljudi razočarani.

Kada govorimo konkretno o Bosni i Hercegovini, Evropsko vijeće je zatražilo da bh. politički zvaničnici ispune odredbe sporazuma iz Bruxellesa i da Evropska komisija Vijeću dostavi izvještaj o implementaciji 14 ključnih prioriteta, kako bi se ponovo razmatralo dodjeljivanje kandidatskog statusa nasoj zemlji. Imamo li se čemu nadati i zašto?

- Mislim da uvijek ostaje nada da će se stvari popraviti, ali činjenica jeste da političari u ovoj zemlji rade protiv usvajanja demokratskih praksi - oni su dio problema, svojstven problem unutar BiH. Kada imate člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda koji kaže da se namjerava odcijepiti, to zapravo ne poveća suverenitet ili stabilnost u zemlji. Izvještaji u posljednje tri godine - koje sam pročitala, govore da su pomaci napravljeni, oni su i naznačeni, ali su također nagovijestili kako parlamentarna integracija u EU ne funkcioniše kako treba. Neko ovdje mora reći da smo predani tome i da ćemo raditi na unaprijeđenju. Morat ćemo vidjeti šta će domaći dužnosnici prijaviti sada, ali mislim da nema novog izvještaja - ovaj izvještaj je sportsko penjanje i vidjeti ćemo da li ima stvarnog napretka do određene tačke u kojoj bi EU uputila pozivnicu.

I sami ste postavljali pitanje šta uraditi ako domaći etnonacionalisti nastave rušiti državu i koji je plan B. Od koga uopće očekivati takav odgovor?

- Prije svega, situacija sa gospodinom Dodikom je neprihvatljiva. Nedavno sam pročitala njegov intervju u kojem kaže: "kupujemo naše vrijeme, čekamo pobjedu Trumpa u SAD-u, ali možemo se odcijepiti". To je neprihvatljivo i mislim da bi se visoki predstavnik trebao javno pozabaviti time i odbaciti takve izjave, jer gospodin Dodik obnaša dužnost, ali ne uspijeva poštovati odgovornosti svoje dužnosti. Mislim da je to situacija za žaljenje i da bi u isto vrijeme, i visoki predstavnik i sva bilateralna velepolanstva, trebali progovoriti o tome i potisnuti ga od takve priče. Zanimljivo je, u posljednjih nekoliko mjeseci je prekinuo priče o odcjepljenju jer su ga sankcionisali odnedavno i Ujedinjeno Kraljevstvo, a po drugi put i SAD-a. On zna da mora biti na oprezu, ali on ustrajava. I gdje je EU da ga u osnovi opomene? Zato mislim da je glavni izazov unutar zemlje, ali također postoji i izazov za zapadno vodstvo i ulogu koju ovdje igraju.

U Bosnu i Hercegovinu ste došli po završetku rata. Kako gledate na Bosnu i Hercegovinu 26 godina kasnije?

- Kada sam došla ovdje, zemlja je doslovno bila uništena. Nije bilo niti jednog prozora na zgradi aerodroma, terminalu, zgrada je bila zabarikadirana vrećama pijeska. Te slike nikada neće nestati, kada god se prisjećam svog prvog dolaska. Danas su mnoge zgrade sanirane, mnoge ceste su izgrađene, mnogi ljudi se vratilo, možda ne svi koji su željeli, ali inicijalno je postojala visoka stopa povratka. Ipak, ideja da je BiH trebala biti daleko naprednija, mislim da je unutar EU izazvala razočarenje.

Mrtvi su pokopani, otkriveni i uklanjani iz masovnih grobnica, što se nastavlja. Ovo jeste dug period da se bude u postkonfliktu, ali ovo je sukob na drugi način. Ovo o čemu govorim odnosi se na poricanje genocida iz rata, Dodik, niti bilo ko u Beogradu, neće priznati odgovornost za te zločine i vrlo je opasno stalno poricati da se to nije dogodilo, a uz to, stalno teroriziraju ljude. To izazva bijes, tako da imam puno saosjećanje prema ljudima, kada je riječ o političarima koji koriste funkciju i dužnost da bi vrijeđali drugu stranu.

Ove godine boravit ćete i u Srebrenici, povodom obilježavanja 27. godišnjice genocida. Iako je bivši visoki predstavnik u BiH, Valentin Inzko, nametnuo izmjene i dopune Krivičnog zakona kojim se, izmedju ostalog, zabranjuje i negiranje genocida u Srebrenici, i dalje svjedočimo negatorskom i ignorantskom odnosu spram najgnusnijeg i najtežeg ratnog zločina nakon Drugog svjetskog rata. Kako se boriti protiv negatora i onih koji i danas veličaju ratne zločince?

- Ako imate alat u kutiji, koristite ga, to bih savjetovala visokog predstavnika. Vrlo sam svjesna činjenice, posebno u ovom periodu obilježavanja godišnjice genocida, da se ljudi u Srebrenici i njenoj okolini osjećaju ugroženo. Kolege iz Post Conflict Research Centra raspravljali su o tome gdje su ljudi napadnuti prošle godine. Način na koji mijenjate situaciju i spriječavate poricanje genocida je da podučavate i obrazujete ljude, a to je jedna od stvari koju radim kao dio PCRC-a - radimo sa mladima. Mislim da svi ti ljudi o kojima smo govorili, Dodik i drugi, poput Čovića, koji rade protiv suvereniteta BiH, na kraju će izblijediti, umrijeti, napustiti političku scenu, a ostat će buduće generacije da ponovo grade ono što je zaista istina. Njemačkoj je trebalo 40 godina nakon Drugog svjetskog rata da denacifikuju i počne izdavati historijske knjige koje govore istinu o Drugom svjetskom ratu i to je posao koji je ostao pred ljudima koji će graditi budućnost.

Sve detalje razgovora sa gošćom Dnevnika Tanyom Domi pogledajte u video prilogu.