Stari zanati, čuvari kulturnog nasljeđa, prepušteni sami sebi

Na Baščaršiji Kazandžijska ulica gubi svoju autentičnost i sve je tiša. Mnogi svoje čekiće odlažu u fioke, a ključ stavljaju u bravu i zatvaraju radnje, jer najveći postotak profita grabi uvezena roba i plagijati, a od turista i nema neke zarade. Ipak, začuje se poneki čekić i pronađe se nekolicina istinskih čuvara tradicije. U nastavku donosimo priču iz kazanđijske radnje Huseinović.

Muhamed Huseinović je jedan od najstarijih kazandžija na Baščaršiji. Vjerni je čuvar tradicije duge više od dvije stotine godina. Danas zajedno sa sinovima Ismetom i Ismirom s punim merakom kucka i kako kaže još peče zanat. Prisjetio se i svojih početaka, kada je od šeste godine s ocem počeo raditi u radnji.

-  Te godine ja sam rekao ocu prvu platu dobio, dajem, kaže to je tvoje. Nije rekoh babo, to je naše i hajmo sada mi u gvozđaru elektrotehniku kupiti bakra dvije tri pet table, pa kad ja znam napraviti haraniju umijem je i prodati, nećemo, nećeš, prikovati, tako da s grbače naše niko ne uživa, nego da uživam od svoga rada, rekao nam je Muhamed Huseinović.

Muhamed kaže kako i nema neke zarade od turista, da to više nije kao što je prije bilo. Sitna zarada koju ostvari od turista u većini slučajeva je prodaja pokojeg magneta ili suvenira.

-  Onih starih vremena bilo je, već su počeli dolaziti turisti, čak u mene sin stariji, kada bi mi donio ručak, kaže trebalo mu je pola sata da dođe do radnje, jer je tada bilo onih pravih turista, sada su počeli dolaziti Arapi i Turci naročito što u 100 godina nisam dočekao da je bilo stotinu turskih turista, dodao je Muhamed Huseinović.

Zanatlijski poticaj koji dobijaju jednom godišnje dovoljan je tek za desetak tabli bakra, ali i to teško jer su i materijali otišli na cijeni. Moraš da daš svoje pare da bi dobio poticaj, a i niko te i ne pita za pomoć, ističe Muhamed.

Nepravda je da su zanatlije danas u većini slučajeva prepuštene same sebi, jer se kvalitetne i unikatne stvari ne cijene dovoljno, a što se i vidi samim prolaskom ulicama starog dijela Sarajeva. Na svakom ćošku su nekadašnje zanatske radnje sa kožom, papučama, nakitom, zamijenjene kopijama svjetskih brendova, gumom i plastikom.

Prilog Ajle Kanlić.