Populizam nam je važniji
Gotovo 29 godina nakon rata u Bosni i Hercegovini, naše društvo bježi od stvarnog suočavanja sa prošlošću. Genocid u Srebrenici i ratni zločini i dalje se negiraju i postaju predmetom političkih igara. U Srebrenici je usvojen prijedlog o promjeni naziva ulica, a iz SDA je najavljena inicijativa da se sarajevska ulica u kojoj je Ambasada Srbije preimenuje u ulicu srebreničkih žrtava. Zaboravili su da je 20-ak godina ranije inicirano da općine u BiH ulicu ili trg posvete žrtvama genocida. Sarajevo je odabralo zapušteni trg ispred Željezničke stanice. A da politika gazi preko svega, dokaz su i brojne reakcije i prepucavanja zbog najave Rezolucije o genocidu u Srebrenici.
- Kada govorimo o svemu u vezi sa genocidom u Srebrenici i oko nje, ali i sa ostalim zločinima u BiH, mi imamo očigledan problem, a to je da bh. društvo živi u sveopštem haosu. Neprijatno sam iznenađena i da se ovom rezolucijom i uopšte suočavanjem sa prošlošću ne daju afirmativni aspekti mira u budućnosti. Promjenom naziva ulica, na simbolički način cementiraju se određeni historijski narativi. Političari će uvijek koristiti, kako i jesu, kulturu sjećanja i simboličku kulturu za ostvarivanje ili zadržavanje moći. A kultura sjećanja ne bi trebala biti strogo nacionalna, treba biti univerzalna, da obilježava žrtve svih identiteta, sa jasnom porukom: da rata na ovim prostorima više ne bude, ističe prof. dr. Sarina Bakić.
Iz civilnog društva poruke da se, obzirom da je ovo izborna godina, političke strukture posebno trude da nam pokažu kako rade isključivo za naše interese.
- To je ustaljena receptura koja prolazi kod birača. Stranke igraju na kartu populizma i dokazivanja da su vrijednosti za koje se zalažu isključivo one koje su po njima od važnosti za zajednicu koju zastupaju.. Kako je ovih dana aktuelna i priča oko Rezolucije, Srebrenica još jednom postaje bojno polje za sukobljene narative, instrument za prekrajanje historije i bildanje nacionalnog identiteta. Tu je djelimična krivica i onih koji priznaju i govore o srebreničkom genocidu, ali ne rade dovoljno na pijetetu žrtvama, nego igraju na kartu autoviktimizacije, ističe Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a.
To se, kaže Ćudić, prvenstveno odnosi na lokalne vlasti koje čekaju da međunarodna zajednica riješi to pitanje. Žrtve genocida dobijaju na značaju zahvaljujući neumornom radu civilnog društva i udruženjima žrtava.
- Kako je rast populizma prisutan u cijelom svijetu, tako i suočavanje s prošlošću na ovim prostorima služi za ubiranje političkih poena, upozorava Ćudić.
Naglašava da suočavanje sa prošlošću podrazumijeva suočavanje sa zlodjelima koja su počinili zločinci iz naše zajednice.
Prilog Matee Jerković.
