(FOTO) Andi Mioč: Ljubav prema medijima nosim iz djetinjstva

Naš popularni urednik i voditelj Vijesti i Dnevnika na O Kanalu, Andi Mioč privukao je pažnju i EuroBlica. Intervju koji su objavili u svojim novinama vam prenosimo u cijelosti.

Kako kaže dok se školovao u Pragu naučio je češki i ruski jezik, a engleski je znao od ranije, tako da danas govori tečno tri strana jezika

- I pored prilika koje su mi se pružale van granica BiH, odlučio sam se vratiti u rodno Sarajevo, prvenstveno zbog ljubavi prema porodici. Ubrzo, ali potpuno neplanirano, ušao sam u svijet novinarstva. Prvo ozbiljnije novinarsko iskustvo desilo se u redakciji Informativnog programa Federalne televizije. Tu sam imao priliku raditi sa vještim „novinarskim perima“ i pod mentorstvom najpoznatijih televizijskih voditelja. Zanat sam nastavio usavršavati u tadašnoj TV1, a sada O Kanalu, rekao je Mioč.

Još u djetinjstvu ste imali dodira sa novinarstvom, recite nam više o tome? 

- Odrastao sam u kući u kojoj je bilo nezamislivo dan provesti bez barem dvije dnevne novine. Osim toga, kao dječak učestvovao sam u produkciji jedne dječije emisije i sjećam se da sam to radio sa posebnom radošću. Dakle, predispozicije za novinarsku karijeru sežu iz mog djetinjstva.

Intervju sa Andijem Miočem/

Šta Vam je u ovom poslu posebno privlačno? Da li ste ikada pomišljali na karijeru u nekoj drugoj oblasti?

- Postoji momenat koji se desi, recimo, jednom ili dva puta sedmično, u kojem rad na Dnevniku ili prilogu, zbog informacije koja je stigla u posljednji čas, prosto biva poništen. Cjelodnevni rad zamijeni jedna nova stvar. To su, gotovo po pravilu, najbolji dnevnici. Upravo takva dinamika je jedna od karakteristika poziva. Brzina i način odgovora na novonastalu situaciju su ono što čini čar ovog posla. Taj način nakon svake vanredne situacije postaje, naravno, bolji. Razmišljao sam o drugoj profesiji, ali novinarstvo je na određeni način veoma blisko onome čime sam se želio baviti još u osnovnoj školi. Adrenalin i mogućnost pogreške su na tolikom nivou da to prosto postaje potreba. 

Radite u informativnoj redakciji, recite nam više o Vašem timu i saradnji sa kolegama?

- Uvijek učimo jedni od drugih. U BiH ne postoji, a u zemljama regije je mali broj redakcija koje su integrirane kao naša. Televizija, novine i portali, sve na jednom mjestu - jedan slijed informacije koja teče od brzog, web formata, preko ispeglanog televizijskog i na kraju, uvijek temeljitog, novinskog. To je zaista bogatstvo. Naravno, moje kolege sa televizije će za mene uvijek biti najbolji. Od jutarnje raspodjele tema, do vanrednih dešavanja koja vas tjeraju da smislite nešto novije, mnogo bolje, potom samih snimanja, pisanja teksta i pogotovo montaže (zapamtite, bez slike nema televizije), pa do same realizacije informativne emisije, mehanizam u profesionalnom okruženju funkcionira. Ocijenio bih odnos veoma profesionalnim, a opet prisnim.

Kako izgleda jedan Vaš radni dan?

- Poseban je osjećaj sjesti u studio prije emitiranja Vijesti ili Dnevnika i gledaocima predstaviti priče i vijesti na kojima je tog dana radila cijela redakcija. Druga vrsta osjećaja je urediti taj dnevnik, izabrati šta je to što je vijest dana. Razgovori s gostima su nekad i najinteresantniji dio. Kažu mi da sam pred kamerama previše ozbiljan za svoje godine, ali ja se ne slažem s tom konstatacijom. To je dio posla. Nerijetko se stvari o kojima govorim tiču politike i loših vijesti pa je to i prikladno. Kamo sreće da je lijepih vijesti više. Predstavlja mi zadovoljstvo gledateljima najaviti ili donijeti pozitivnu priču, žargonom profesije kazano, toplu ljudsku priču. Tu ću uvijek imati barem poluosmijeh.

Andi Mioč

Kako provodite slobodno vrijeme? Volite li čitati i gledati filmove?

- Naravno. Pogotovo kada se temperature spuste ispod nule. Uračunamo li tu i trenutne okolnosti pandemije, ukaže se vrijeme za pogledati film koji vam je preporučen već davno ili pročitati knjigu koju ste uvijek željeli. Naravno, tu su članci kolega sa „sporovoznih“ medija, koji su ni manje ni više nego dokumentarac u pisanoj formi. Za odmor, ipak, uvijek odaberem kvalitetan dokumentarac, najčešće o životinjskom svijetu. Tu David Attenborough nema premca.

Možete li predložiti neki dobar film ili knjigu našim čitateljima, za ove zimske dane?

- Tu bih preporučio neku trilogiju, ako pričamo o filmu. Kum ne razočarava, ali ni Gospodar prstenova ili recimo Matrix. Sve zavisi od raspoloženja, ali uglavnom su to neki krimići ili naučna fantastika. Već kad su knjige u pitanju, mogu preporučiti samo dvije - Vladar Niccole Machiavellia i Umijeće ratovanja Sun Tzua. Volim naravno i domaće autore, ali ova dva djela svakog puta donesu nešto novo. Vjerujem da to dolazi samo od sebe.