Isključenje iz Plana rasta nosi nesagledive posljedice

Amer Kapetanović dugogodišnji je bh. diplomata. Bogato radno iskustvo stekao je na rukovodećim funkcijama u Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i kao šef Političkog odjela Vijeća za regionalnu saradnju, operativnog tijela Procesa saradnje u Jugoistočnoj Europi (SEECP). Bivši je novinar.

Nakon što je Ministarstvo vanjskih poslova BiH uputilo prijedlog, Predsjedništvo BiH ga potom jednoglasno prihvatilo, Kapetanović je na ministarskom sastanku Procesa saradnje u Jugoistočnoj Europi, konsenzusom ministara vanjskih poslova i predsjednika 13 zemalja Procesa saradnje, izabran za novog generalnog sekretara Vijeća za regionalnu saradnju. Trogodišnji mandat generalnog sekretara počinje 1. januara sljedeće godine.

Na početku razgovora voljela bih da se osvrnete upravo na Vijeće za regionalnu saradnju. Šta je zapravo uloga Vijeća i na koje konkretne aktivnosti ćete se fokusirati tokom trogodišnjeg mandata? Šta je to što obični građani mogu očekivati?

- Vijeće za regionalnu saradnju je međuvladina organizacija koja ima sjedište u Sarajevu. Nasljednik je Pakta za stabilnost za Jugoistočnu Evropu i u svom upravnom tijelu i Upravnom odboru ima 26 zemalja, odnosno ekonomija. EU je jedna od  članica našeg UO, ali tu je i ostalih 14 zemalja članica EU, kao i neke koji to nisu poput SAD-a, Švicarske, Norveške. Tu su i sve ekonomije Zapadnog Balkana. 

RCC je jedna od ključnih regionalnih organizacija koja se po svom statutu bavi promicanjem euroatlantskih integracija, odnosno pomoći regionu da što brže postane sastavni dio Jedinstvenog ekonomskog tržišta EU. Mi smo vrlo aktivni i u onome što se zove Berlinski proces, a posebno od 2021. godine, gdje implementiramo nešto što se zove stvaranje Zajedničkog regionalnog tržišta na Zapadnom Balkanu. RCC je i Sekretarijat Procesa za saradnju u Jugoistočnoj Evropi, tako da naš fokus nije samo Zapadni Balkan, naš fokus je i šira Jugoistočna Evropa. Radimo na implementaciji strategije 2020.-2030. koja u fokusu ima usaglašavanje politika i projekata sa ciljevima održavog razvoja UN-a. Upravo ove dvije strateške agende će biti u fokusu mog trogodišnjeg mandata. I to su dvije strategije koje su RCC-u date u zadatak od strane lidera i Jugoistočne Evrope i Zapadnog Balkana kroz Berlinski proces i mi ćemo se tome maksimalno posvetiti u narednim godinama, ali u naredne tri godine posebno, što koincidira sa mojim mandatom.

Spomenuli ste već i Berlinski proces. Mene konkretno zanima, kada govorimo i o Zajedničkom regionalnom tržištu i o priznavanju diploma, kako će se to odraziti na građane i kako će zapravo građani vidjeti opipljive rezultate?

-  Građani će moći očekivati, u prvom redu, jedan orkestrirani rad na regionalnom povezivanju, prije svega na ukidanju svih barijera za slobodu kretanja, ljudi, roba, kapitala, usluga. Kao što znate, Vijeće za regionalnu saradnju uradilo je veliki posao na ukidanja roaminga na Zapadnom Balkanu, na značajnom smanjenju roaminga između  Zapadnog Balkana i EU.

Na tome ćemo nastaviti raditi, jer nam je plan da Zapadni Balkan bude sastavni dio evropske free roaming zone, zone slobodnog roaminga. Ali, nije samo roaming ono na čemu radimo. Uključivanje Balkana u evropski kvalifikacijski okvir je jako važno s aspekta razvoja ljudskih kapaciteta. Projekat koji bih posebno naglasio jeste uključivanje regiona u sistem bezgotovinskog plaćanja EU, što će značajno smanjiti sve dodatne troškove za transfer novca između Zapadnog Balkana i EU. Mi bismo na taj način praktično postali sastavni dio sistema plaćanja EU, što je velika stvar za region. Uvodit će se, sa CEFTA sekretarijatom, i mjere elektronskog carinskog sistema gdje će se značajno, značajno smanjiti sati čekanja kamiona na graničnim prelozima. Ovo su samo neki od aktivnosti, konkretnih, koje ljudi mogu, kako obični građani, tako i poslovni ljudi, osjetiti kada je riječ o našem radu. Naravno, tu je još puno aktivnosti, jer sam plan za uspostavu Zajedničkog regionalnog tržišta ima 90-ak aktivnosti. 

Možemo li se osvrnuti kratko i na ovaj dio priznavanja kvalifikacija i diploma? Kako će to utjecati na građane u regionu?

- Utjecat će jako pozitivno. Evo jedan primjer. 2021. godine 8.000 ljudi iz regiona je apliciralo za nostrifikaciju njihovih akademskih zvanja u svim univerzitetima širom regiona. Za to su morali izdvojiti od 200 do 500 eura po nostrifikaciji ovisno od zemlje, administrativnih taksi i drugih pristojbi. Sada to više neće morati raditi. Nakon što ovi sporazumi, koji su u posljednjoj fazi, ratifikacije stupe na snagu, taj iznos će biti nula. I mislim da je to nešto što je jako važno za horizontalnu mobilnost ljudi sa profesionalnim kvalifikacijama. Naravno, ne treba gajiti iluziju da će sada svi ljudi htjeti da rade u regionu, da će ljekari iz Srbije dolaziti da rade u BiH ili obratno, ali na ovaj način mi pravimo prvi korak u pravcu istinskog stvaranja zajedničkog tržišta na principima Jedinstvenog ekonomskog tržišta EU.

Možemo li se osvrnuti i na Plan rasta? Bosna i Hercegovina je jedina zemlja koja nije dostavila Reformsku agendu. Šta zapravo možemo izgubiti i šta građani mogu izgubiti ako propustimo ovu priliku?

- Dozvolite mi da odgovor na pitanje, a nastojat ću da bude kratko, krene sa pozitivne strane.  Bosna i Hercegovina je na zadnjem samitu lidera Zapadnog Balkana Berlinskog procesa i EU u Berlinu prihvatila Akcioni plan za nastavak uspostavljanja Zajedničkog regionalnog tržišta na Zapadnom Balkanu i to je dobar korak. Nažalost, teško je zanemariti prostu činjenicu da značajno zaostajemo - i to je Izvještaj EK-a o napretku pokazao - za zemljama regiona i kad je pridruživanje EU u pitanju, a nažalost i neki regionalni procesi. Među njima je Plan rasta.  Međutim, ja bih ipak rekao da je čaša do pola puna, a ne do pola prazna. Mi još imamo šansu da stignemo ostatak regiona jer mislim da ljudi moraju da znaju da za sve u implementaciji Plana rasta postoji tzv. grace period, period kada se zemlji daje jedan prostor, dodatno vrijeme da se usaglasi. Ono što je jako važno, u decembru BiH će biti domaćin lidera Zapadnog Balkana i EU, gdje će se razgovarati upravo o implementaciji Plana rasta. Malo jeste ironično da smo mi jedina zemlja koja to nije ispunila, a kod nas će biti taj samit, ali možda nam to može biti imperativ da iskoristimo novembar i da onih pet posto što nije usaglašeno u Planu rasta, probamo usaglasiti i do kažemo da smo stigli ostatak regiona. Ja se iskreno nadam da je to moguće napraviti. Moramo da znamo da prva stvar koju ćemo morati uzbiljiti jeste mehanizam koordinacije. Mislim da je on dosta kompleksan. Ne želim da kažem da on ne može da funkcionira, ali će institucije u BiH morati da poduzmu dodatni napor kako bi se usaglasili i kako bi izašli sa jedinstvenim stavom. Jasno je da prema ustavnim nadležnostima dosta stvari i u Planu rasta nisu nadležnost države BiH, neke su nadležnost entiteta, neke čak i kantona, ali to sve ne smije biti prepreka da završimo posao, jer ako ga ne završimo, šta je alternativa? Alternativa, odnosno prijetnja je da se isključimo iz procesa. Nesagledive bi posljedice bile, ja zaista smatram i odgovorno tvrdim da je puno "skuplje", isključiti se iz ovog procesa i konsekvence su puno veće nego uložiti dodatni napor da dođemo do jedinstvenog stava i pošaljemo Reformsku agendu u Bruxelles.

Razgovor vodila Matea Jerković.

Kompletan intervju sa Amerom Kapetanovićem čitajte u novom broju Oslobođenja.