Osuđivanje nam pruža sigurnost: Nekada je bolje ako ne rodimo djecu

U našem većinom patrijahalnom društvu normalno je i očekivano da žene žele djecu, porodicu i brak dok se muškarci uglavnom ne doživljavaju tako.

Iako majčinstvo nitko ne može nametnuti, mnoge žene ne govore javno o toj svojoj odluci jer nakon objave slijedi osuda okoline. Ženama se oduvijek vrijednost određivala s majčinstvom. Žene se naziva "sebičnim", "narcisoidnima" i drugim negativnim riječima, a često su te riječi upravo upućene od drugih žena.

A kako psihologija definiše odsustvo želje za potomstvom, jesmo li manje žene ako nismo majke odgovorila nam je psihologinja Asima Bratanović.

- Za mladu majku je jako bitno da je svjesna da kada dobije dijete u minimalno prvih godinu dana djetetovog života, ona mora zanemariti svoje potrebe. Treba biti svjestan toga prije nego se dijete rodi da ćeš moći jesti stojeći, ponekad, ponekad da se istuširaš i vrlo rijetko da spavaš, i vjerovatno noć više nikad nećeš prospavati, zato što je to sastavni dio tog života. Neke žene imaju kapacitet da to prihvate i ok su sa tim i nemaju jako izražene druge potrebe, koje su im neophodne da bi se one osjećale dobro. Ukoliko imaju prevelike ambicije po pitanju nekih stvari, a dijete će ih sputavati u tome. Onda će to dijete da ispašta, odnosno njihova uloga majke će da ispašta. Najbolje je pronaći balans. Pohvalno je ako se žene posvete samo djeci i da ne rade na nekim drugim stvarima u svo životu. Super je ako žene uspiju da pronađu balans jer to nije jednostavno, i ok je ako su na klackalici, to je opet sastavni dio života pogotovo danas. Ukoliko smo svjesni da nešto drugo želimo mnogo više nego dijete jer će nas ono sputavati u tome, bolje je da nemamo dijete, jer će ono biti onda izloženo nečemu čemu ne treba biti izloženo, objasnila je Bratanović.

Misli da je ova tema specifična na našim prostorima, da preispitujemo tuđe odluke a ne naše.

- Često čujemo kako smo mi u BiH vrlo otvoreni i opušteni prihvatamo različitosti, i vjerujem da donekle jesmo takvi. Imamo nekakve karakteristike koje su nam u genima, ali dosta toga što mi smatramo opuštenošću kao dijelom društvo možda malo neozbiljnost i nesigurnost koja se ponekad može posmatrati kao opuštenosti. Iz te vlastite nesigurnosti, jako često, mi komentarišemo odluke drugih ljudi, kazala je Bratanović.

​Sve što odstupa izvan naših odluka, osjetimo nesigurnost jer ne znamo kako da rukujemo sa tim pa ćemo prije osuditi nego što ćemo istražiti i pokušati shvatiti. Momenat osuđivanja nam pruža sigurnost. Objašnjava i da je za dijete najbitnije da se poveže sa majkom i da ta majka ima taj kapacitet da se veže.

- Ako je majka odnosno žena svjesna da nema kapacitet da se poveže onda je vrlo vjerovatno i poželjno da ona promišlja o svojoj odluci da li će roditi dijete ili ne. Attachment i povezivanje je neophodno. Pohvalno je istražiti sebe prije nego donesemo tu odluku. Nekada je bolje ako ne rodimo djecu i koliko radimo na tome ako želimo. Tek onda možemo pružiti djetetu osjećaj sigurnosti, željenosti, prihvaćenosti, pripadanje jer to su relacijske potrebe i to nam je neophodno da je neko povezan sa nama i inicira kontakt sa nama i da želi da smo prisutni u njegovom životu, pojašnjava Bratanović.

Kompletan razgovor pogledajte u videu.