Zbog ovog vica o Titu 22-godišnjakinja je završila na Golom otoku: Život joj je postao noćna mora
Priča Jovanke Ženi Lebl svjedočanstvo je o surovoj stvarnosti političkih progona i nepravde koja je zadesila mnoge u vrijeme Titove Jugoslavije.
Mlada novinarka Jovanka Ženi Lebl nikada nije mogla zamisliti da će šala koju je ispričala u svojoj redakciji zauvijek promijeniti njezin život. Šala protiv Josipa Broza Tita, koju je podijelila sa svojim kolegama, dovela je do strašnih posljedica i surovih kazni.
Nakon što je ispričala vic, dva pripadnika UDB-e došla su po nju. Optužena je da je govorila protiv Tita i da nije prijavila narodnog neprijatelja od kojeg je čula spornu šalu. Sa samo 22 godine, Ženi je osuđena na dvije i pol godine zatvora na Golom otoku.
U to vrijeme, malo se znalo o Ženi, Beograđanki jevrejskog porijekla, niti je bilo dozvoljeno pisati o strahotama koje je proživjela na Golom otoku. Tek 2013. godine, Politika je objavila tekst o njoj, u kojem je ispričana priča o hapšenju zbog vica o Josipu Brozu Titu.
Kolega joj je ispričao šalu kako je Jugoslavija pobijedila na međunarodnom natjecanju u cvijeću jer je uzgajala ljubičicu od 100 kilograma, aludirajući na pjesmu "Druže Tito, ljubičice bela, tebe voli omladina cijela". Nakon ove šale, Ženi su uhapsili i odveli u zatvor UDB-a Glavnjača, zatim u logor Ramski rit, pa u Zabelu, Grgur i na kraju na Goli otok. U pet različitih zatvora, od aprila 1949. do oktobra 1951. godine, tražili su od nje da promijeni mišljenje i prizna krivicu. Također je izbačena iz Udruženja novinara.
Nakon raspada Jugoslavije, Ženi je objavila knjigu pod nazivom "Ljubičica bela", koja je postala bestseler u Izraelu, gdje je živjela sve do smrti 2009. godine. U knjizi je opisala jeziva iskustva iz logora, otkrivajući mnogima do tada nepoznatu činjenicu da su na Golom otoku bile zatočene i žene.
"Samo žedni znaju cijeniti vodu. Bile smo okružene morem, a žedne do ludila. Djevojke su pretvarane u starice, zubi su im ispadali, obolijevale su dok su primale vijesti da su ih se odrekla djeca, majke i muževi jer su postale narodni neprijatelji," pisala je Ženi u svojoj knjizi.
Priča Jovanke Ženi Lebl svjedočanstvo je o surovoj stvarnosti političkih progona i nepravde koja je zadesila mnoge u vrijeme Titove Jugoslavije. Njena knjiga i sjećanja ostaju trajno upozorenje na važnost slobode govora i ljudskih prava.
