Evo zašto glupi ljudi misle da sve znaju: Dunning-Kruger efekat
''Glupi ljudi'' je malo ružan izraz koji pomalo para uši, ali istina je - da smo svi za ponešto glupi! Ljudska glupost često se ne odnosi na nisku inteligenciju već na neinformisanost, neiskustvo ili slično. Neko može biti izuzetan neurohirurg ali biti totalno bespomoćan kada je u pitanju mehanika auta. Drugi, pak, može biti vrsni automehaničar ali biti ''glup'' za ljudske odnose - lista je neograničena.
Problem nastaje kada nismo u stanju prepoznati svoju glupost i kada nas ego povuče u olako shvatanje stvari koju ne bismo smjeli olako shvatiti. Ta arogancija urođena svima nama zove se Dunning - Kruger efekat, prema naučnicima koji su prvi vršili istraživanja na tu temu.
Jeste li ikada vidjeli konzolu u avionu i pomislili ''ma ja bih ga lako uspio/la spustiti na zemlju''? Možda ste vidjeli snimak napada divlje životinje i pomislili ''ma ja bih je savladao'' (ovo je tipično za muškarce). Možda je vama neko samouvjereno rekao za nešto u šta se ne razumije ''što ti toliko treba za to, nije kvantna fizika'' ili ''ma ja bih to bolje odradio/la''? Ovo su sve primjeri Dunning - Kruger efekta, dokazanog fenomena ljudske psihologije.
Šta je Dunning - Kruger efekat?
Dunning-Krugerov efekat ili učinak je kognitivna pristranost u kojoj ljudi s ograničenom kompetencijom u određenom području precjenjuju svoje sposobnosti. U popularnoj kulturi, Dunning-Krugerov učinak često se pogrešno shvata kao tvrdnja o općem pretjeranom samopouzdanju ljudi niske inteligencije umjesto specifičnog pretjeranog samopouzdanja ljudi koji nisu kvalificirani za određeni zadatak. Neki istraživači također uključuju suprotan učinak za osobe s visokim učinkom: njihovu tendenciju da podcjenjuju svoje vještine. Taj koeficijent samopouzdanja naspram stvarne sposobnosti prikazan je grafički ovako:
Dunning-Krugerov učinak obično se mjeri usporedbom samoprocjene s objektivnim učinkom. Na primjer, sudionici mogu riješiti kviz i nakon toga procijeniti svoj učinak, koji se zatim uspoređuje s njihovim stvarnim rezultatima. Početnu studiju objavili su David Dunning i Justin Kruger 1999. godine. Usredotočila se na logičko zaključivanje, gramatiku i društvene vještine. Od tada su provedena druga istraživanja u širokom rasponu zadataka koja su uključivala područja poput poslovanja, politike, medicine, vožnje, zrakoplovstva, prostornog pamćenja, ispita u školi i pismenosti. U svima njima je rezultat bio sličan.
Zanimljivo je da je obrnuti efekat bio prisutan kada bi ljudi bili malo upoznatiji sa materijom - samopouzdanje bi naglo opadalo, kao što je primjetno na krivulji, i ne bi se oporavljalo dok se ispitanici ne bi osjećali kao da konačno savladavaju datu vještinu. To se povezuje sa momentom shvatanja o dubini znanja koja je potrebna za baš svaku ljudsku aktivnost i istovremenog doživljavanjha svoje prijašnjhhe ''gluposti''.
Zašto se ponašamo ovako? Koje je objašnjenje?
Jedno od objašnjenja leži u nedostatku metakognitivnih sposobnosti - sposobnosti samoprocjene i ''razumijevanja vlastitog razumijevanja''. Ljudi s nižim stepenom sposobnosti često nisu u mogućnosti prepoznati vlastite greške ili nedostatke, stvarajući iluziju vlastite stručnosti. Također, nedostatak iskustva u određenom području može rezultirati nedostatkom tačaka za usporedbu s drugima, što dodatno potiče precjenjivanje vlastitih sposobnosti.
Neki teoretičari idu dalje i tvrde da regresija prema prosjeku u kombinaciji s drugim kognitivnim predrasudama, poput ''učinka boljeg - od - prosjeka'', može objasniti većinu nalaza. Ova vrsta objašnjenja ponekad se naziva "šum plus pristranost". Prema učinku boljeg - od - prosjeka, ljudi općenito imaju tendenciju ocijeniti svoje sposobnosti, osobine i osobine ličnosti boljim od prosjeka. Na primjer, prosječni IQ je 100, ali ljudi u prosjeku misle da im je IQ 115.
Dunning - Kruger efekat može imati katastrofalne posljedice
''Znam da ne znam'', govorio je veliki grčki filozof Sokrat. Većina nas zna ovu poslovicu ali znamo li da ne znamo? Dok je samopouzdanje nepobitno dobra stvar, pretjerano samopouzdanje je poznati uzrok grešaka, propasti, pa čak i katastrofa. Zbog pretjeranog samopouzdanja propali su mnogi poslovi, izgubljeni mnogi ratovi, zbog njega je došlo i do dešavanja poput eksplozije Černobila ili nedavne propasti podmornice Titan.
Psiholozi upozoravaju da ovaj efekt može imati ozbiljne posljedice, posebno kada su u pitanju donošenje odluka i rješavanje problema. Osobe koje su žrtve Dunning-Kruger efekta često ignoriraju savjete stručnjaka ili ne prihvaćaju konstruktivnu kritiku, što može dovesti do loših odluka ili neuspjeha u postizanju ciljeva.
Ima li nade da prevaziđemo Dunning - Kruger efekat?
Rješenje problema leži u promicanju metakognitivnih vještina i poticanju kontinuiranog učenja. Osiguravanje prilika za samoprocjenu, edukaciju o vlastitim ograničenjima te promicanje otvorenosti za konstruktivnu kritiku može pomoći ljudima da prevladaju Dunning-Kruger efekt i razviju realniji pogled na vlastite sposobnosti.
U konačnici, prepoznavanje Dunning-Kruger efekta u sebi i drugima može doprinijeti izgradnji zdravijeg i produktivnijeg društva. Edukacija, samoprocjena i otvorenost za učenje ključni su faktori u prevazilaženju ovog fenomena i poticanju stvarne kompetencije. Ključno je sjetiti se Sokratovih riječi, odbaciti aroganciju i učiti, učiti, učiti. Lažno samopouzdanje svakako nije ni blizu dobar osjećaj kao ono pravo, koje nastaje iz godina truda i zalaganja i koje je osjećaj kojem svi trebamo stremiti.
