Tvrdi da se vratio iz mrtvih, ispričao šta je vidio: Mistično biće me pozvalo u svjetlost
Ray Catania imao je 20 godina kada je "umro" zbog curenja plina koje je ispunilo njegovu sobu i izazvalo požar u porodičnoj kući dok je spavao.
- Cijelu noć plin se nakupljao u mojoj spavaćoj sobi, a ja sam ga udisao. Bila je to velika plamena kugla i zid se zapalio. Moj otac ju je ugasio aparatom za gašenje požara, rekao je Ray, koji sada ima 57 godina, za Metro.
- Probuđen bukom policijskih radija i vatrogasnih vozila, Ray je pokušao ustati iz kreveta, ali nije uspio.
- Nisam mogao uopšte pomjeriti noge. Bile su potpuno paralizirane. Nisam mogao maknuti glavu s jastuka, nisam mogao vikati ni govoriti, prisjetio se.
Ray se uspio izvući jednom rukom i pao je na pod, te razbio glavu od daske. Za čudo, nije osjećao bol.
- Nisam ništa osjećao jer više nisam bio u tom tijelu. Bio sam iznad njega, u uglu svoje sobe i gledao dolje. Mogao sam vidjeti svoje beživotno tijelo, ispričao je.
- Soba je bila savršen kvadrat. Boje su bile žive i svijetle, sve je bilo življe, kao da prelazim sa stare televizije na visoku rezoluciju. Mogao bih vam reći tačno koju sam trenirku nosio. I bio sam sasvim mokar, jer prvo što učiniš kad umreš jest da se upiškiš, kaže.
Nasuprot njemu, u drugom uglu, kaže, bila je svjetlost.
- Bila je to ogromna bijela svjetlost u obliku stošca, ali ne samo svjetlost. Bila je sve. Bila je to ljubav, bezbolnost, mir, radost, prosvjetljenje. Nije bila odvojena od mene. Bio sam dio toga.
Nepoznato biće pozvalo ga je u stožac i Ray je osjetio euforiju.
- Nikada se nisam osjećao tako dobro kao u tom trenutku. Mislim da se nikad više neću tako osjećati dok se ne vratim Svjetlosti, rekao je.
Međutim, dok se Ray približavao biću koje ga je pozivalo, vidio je oca kako upada u sobu i podiže njegovo tijelo s poda.
- Vrištao je tražeći bolničare. Uznemiren, sa suzama u očima, prisjetio se.
Sljedeće čega se Ray sjeća jest da su ga u prizemlju kuće u dnevnoj sobi bolničari oživljavali.
- Probudio sam se i bili su na meni sa svim svojim alatima i napravama. Ali i dalje nisam osjećao bol, otkrio je.
Ray se potpuno oporavio, ali je kasnije saznao da je nekoliko puta ponovno umro na putu do bolnice. Kad je porodici i prijateljima ispričao o svom izvantjelesnom iskustvu, odbacili su to kao "nešto ludo". Godinama im je vjerovao, iako požar nije bio njegov prvi susret sa smrću ili zagrobnim životom.
Kad je imao deset godina, Raya je uhvatila podmorska struja dok je plivao na plaži Wildwood u New Jerseyju.
- Počeo sam paničariti kad mi je jedno biće reklo: "Smiri se, plivaj bočno, uzmi si vremena koliko god ti treba". Tako sam i učinio, a kasnije sam otkrio da se tako izvlačiš iz podmorske struje, ispričao je.
Godinama kasnije, radeći u njujorškom baru, Ray je izbjegao pucnjavu nakon što mu je, kako tvrdi, "mistično biće" pokazalo izlaz iz opasnosti.
Bilo je i drugih vizija i iskustava za koje Ray godinama nije znao što znače. Tek kada je u četrdesetima upoznao jednog medija, koji mu je objasnio kako vidovnjaci vide život i smrt, Ray je počeo dalje istraživati. Školovao se za metafizičkog savjetnika, praksu koja koristi duhovne principe i intuitivne prakse kako bi pomogla ljudima da riješe svoje probleme, i napisao je knjigu o onome što je vidio.
- Definitivno postoji zagrobni život. Na kraju dana, svi smo jedno, svi smo dio ovog Svjetla, kazao je.
Ray je samo jedna od osoba koje su učestvovale u Anketi o iskustvima zagrobnog života, koja istražuje iskustva bliske smrti.
Anketu su proveli Brandon Massullo iz bolnice Wooster Community i James Houran iz Integrated Knowledge Systems, a njih dvojica su razgovarali s mnogim "iskrenim ljudima s dobrim pamćenjem" kako bi dobili njihove priče.
- Ovo je studija čiji je cilj obuhvatiti ljude diljem svijeta koji su imali neobična iskustva za koja misle da bi mogla biti dokaz zagrobnog života. Testiramo neke tajne hipoteze, ali mislimo da različita iskustva pokazuju meta-obrasce koje nitko još nije istražio ili možda čak ni naslutio, objasnio je James.
Znanost nudi nekoliko objašnjenja za iskustva bliske smrti. Nedostatak kisika može uzrokovati tunelski vid, jaka svjetla i euforiju, dok nakupljanje ugljikovog dioksida može izazvati halucinacije i osjećaj napuštanja tijela. Aktivnost u temporalnim režnjevima mozga, također, može proizvesti religijske senzacije, a porast neurotransmitera može objasniti smirenost i euforiju.
