Trava, amfetamini, kokain... - U početku je sve bilo divno, a onda su počele psihoze

Tanka je linija između života iz snova koji svaki roditelj želi za svoje dijete i noćne more u kojoj se porodica probudi nakon saznanja da su im sin ili kćerka ušli u svijet droge. Košmar kroz koji prođu dok požele da potraže izlaz nije lagan, ali može biti manje težak ako se na vrijeme zatraži pomoć.

Narušeno zdravlje

Trava, amfetamini, kokain, MDMA... korak po korak i naša se sagovornica našla na neuropsihijatriji. Sa njom smo bili na njen 28. dan hospitalizacije u Zavodu za bolesti ovisnosti KS-a, gdje nam je ispričala da je stranputicom pošla sa 17 godina, slijedeći momka sa kojim je bila u vezi.

BiH

Mladi je uzimaju da bi postigli sreću i euforiju, ne spavaju, ne jedu... - Ova droga preplavila je tržište narkotika u BiH

- U početku je sve bilo divno i krasno, što me je i vodilo dublje u taj začarani krug. Dan po dan, počela sam gubiti sebe. Prvo sam izgubila osjećaj za ličnu higijenu, zatim mi se poremetio san, paralelno sa tim narušeno mi je zdravlje, a na kraju sam zakazala i sa učenjem. Završila sam nekako treću godinu fakulteta i stala, prisjetila se sada dvadesetogodišnja djevojka.

Prema njenim riječima, na supstance je mjesečno trošila oko šest stotina konvertibilnih maraka. Novac su joj slali roditelji, koji su često odlazili u inostranstvo da zarade, a da nisu ni slutili gdje taj novac završava. Najstrašnije u ovoj priči je činjenica da je do droge dolazila prilično lako.

Savjetovalište za mlade pomoglo je velikom broju mladih

- Ovisnici se kreću u istim krugovima. Svako zna nekoga ko zna nekoga i tako je vrlo jednostavno doći do supstanci. Čak se i na prvi pogled međusobno raspoznajemo, što mi je olakšavalo da skontam kome se mogu obratiti kada trebam kupiti. Supstance se prodaju i u školama, ispred srednjih škola, fakulteta, kafića, pojasnila nam je sagovornica, dodajući da je u jednom momentu dotakla dno.

Imala je psihozu od supstanci i završila na neuropsihijatriji. Tada je odlučila da potražiti stručnu pomoć.

- Hospitalizacija je izbacila istinu navidjelo. Povrijeđeni su bili i roditelji. Narušeno je povjerenje, uslijedile su svađe, srušeni životi. Sada i roditelji idu na savjetovanje, da nauče kako sve to prihvatiti i krenuti dalje, iskrena je naša sagovornica.

Od direktorice Zavoda, prof. dr. sci. med. Raseme Okić saznali smo da je nekada teže raditi sa roditeljima nego sa djecom, te da ni nastavnicima u školama nije lako.

- Nema porodice, nema komunikacije. Mislim da je u društvu zakazala porodica. To govorim i kao žena i kao majka, ocijenila je direktorica, dodavši da su roditelji često okupirani svojim životima, karijerama, a ima ih koji su i sami ovisnici.

Jedni su jako liberalni, drugi opet previše rigidni. Većina njih ne želi prihvatiti istinu o svom djetetu, a kada im nastavnik ukaže na taj problem, reakcije budu prilično burne.

Ohrabrena informacijom da u Sarajevu roditelji mogu dovesti dijete bez uputnice porodičnog ljekara i zatražiti pomoć, u Zavod je došla i jedna majka koju smo zatekli na ulazu u ovu ustanovu. Ispričala nam je da je među stvarima svoje četrnaestogodišnje djevojčice pronašla paketić za koji je odmah posumnjala da je droga. Sumnje su potvrđene u prvom suočavanju sa kćerkom, a nakon toga su shvatile da im je potrebna pomoć da nađu izlaz iz situacije.

- Reagovala sam burno, zvocajući, što je imalo kontraefekat. Shvatila sam da i meni treba pomoć, ispričala nam je majka djevojčice, sada prilično zadovoljna rezultatima koje su postigli proteklih šest mjeseci.

- Mnogo mi je važnije da sada razgovara sa stručnjacima i sa osobama koje su u istom problemu, nego da se meni otvara. Želim da je osnažim, tako da sama zna šta je dobro za nju i da vodi računa o sebi, bez da je mi stalno kontrolišemo, govori nam ova majka.

Ispričala nam je i porodičnu tragediju o tetki koja je ignorisala problem, pa joj je dijete otišlo u duboku adikciju. Posljedice i danas osjećaju, a život im se pretvorio u dvadeset godina liječenja.

Elvira Bajrović: Bit je da djeca mijenjaju sebe

- Od pedeset i pet osoba koje su se javile u Zavod, više od polovine su učenici srednjih škola. Djecu najčešće vrbuju drugari iz njihove vršnjačke skupine. Među njima je bilo djece koja su imala lijep odgoj i životne navike, ali su iz različitih razloga u nekom momentu sve to potisnula i počela se ponašati drugačije. Od prisutnih na okupacionoj terapiji saznali smo da im je korak ka savjetovalištu bio prekretnica i momenat kada su počeli pomagati sami sebi.

Strpljenje je ključno

- Bit je da djeca sebe mijenjaju kroz rad u grupi, da su spremna raditi na sebi i mijenjati što nije dobro za njih. U početku to ide sporije, dok se uklope. Važno je ukazati im na sve kvalitete koje nose u sebi, da mogu biti dobri za sebe, vjerovati u sebe i željeti dobro za sebe, pojasnila nam je Elvira Bajrović, socijalna radnica, te dodala da je u ovom procesu jako važno strpljenje i roditelja i djece.

U razgovorima smo se dotakli i teme ovisnosti o videoigricama. Posljedice koje već sada nisu bezazlene, tek će izlaziti navidjelo. Jedna ovisnost se kasnije zamijeni drugom, a pomoć zatraži ili ne tek kada neka od njih počnu narušavati zdravlje djeteta.