Svekrva je izbacila iz kuće kad joj je muž umro: "Nema muža, nema prava, ti si više niko"

Ispovijest Dragice oslikava snagu jedne žene/Pexels
Ostala je bez muža, sigurnosti i doma – a onda je svekrva izbacila na ulicu s dvoje djece. Ovo je ispovijest žene koja je sve izgubila, ali nikada nije odustala.
"Kad izgubite partnera s kojim ste proveli pola života, ne gubite samo osobu – gubite i tlo pod nogama", počinje svoju priču Dragica (41), majka dvoje djece, čiji je život preko noći postao borba za opstanak.
"Stanko nije bio samo moj muž. Bio je moj stub, moje rame, moj oslonac. Dvadeset godina smo dijelili i dobro i zlo. Kad je umro, umrla sam i ja", priča Dragica.
Ostala je bez sigurnosti, bez prihoda, bez ikakvog plana, ali u glavi je imala samo jedno: "Bar imamo kuću. Djeca i ja ćemo ostati tu, dok se ne saberemo." No, nije mogla ni zamisliti što je čeka.
"Sad si ti višak"
Nije prošlo ni sedam dana od sahrane, a već su počele hladne riječi.
"Svekrva mi je rekla: 'Dragice, ti si ovdje višak. Nema muža, nema prava. Ovo je kuća mog sina, a ti više nisi niko.' Gledala me kao stranca, kao nekog ko je ušao s ulice."
Jednog jutra, dok je spremala djeci doručak, iznijela je kofere pred vrata.
"Rekla mi je: 'Ili ti, ili ja.' Srce mi je drugi put puklo. Bez roditelja, bez stana, bez kune. Ali nisam molila. Nisam vrištala. Uzela sam djecu i otišla."
Od ulice – do malog života
Prvu noć prespavala je kod prijateljice. Sutradan je krenula redom: općina, centar za socijalnu skrb, sve moguće institucije.
"Niko te ne čeka raširenih ruku, ali nisam smjela stati. Djeca su me gledala, a ja sam morala biti jaka."
Danas, kaže, stvari su daleko od idealnih – ali imaju svoj mir. Živi kao podstanar, čuva djecu kod jedne gospođe, a djeca idu u školu i polako odrastaju.
"Ne plačem više svaku noć. Naučila sam da ni bol, ni nepravda ne traju zauvijek."
"Oprosti, Stanko…"
Zadnje riječi koje upućuje svom pokojnom suprugu, govori samo u sebi – kad niko ne gleda.
– Svekrva mu pali svijeću na Zadušnice, a ja mu šapnem: 'Oprosti, nisam te zadržala… Al’ nisam dala ni da nas slome.'
Nije život bajka. Ali kad te izbace, ti naučiš da hodaš. Bez štapa. I bez ruke koja te je nekad držala.