Hortikultura u Sloveniji: Uzorno zelenilo u Ljubljani, ali i ostalim gradovima

Maribor: Park s drvećem i propisnim kolcima
Često i rado posjećujem Ljubljanu, grad u kojem sam studirala. Ovaj put sam bila u Ljubljani, Mariboru i Kopru. U riječima i fotografijama vam donosim moja zapažanja i utiske o hortikulturi u tim mjestima.
Rekonstrukcija tržnice
Već prvi dan sam zapazila novine u ozelenjavanju centralnih urbanih dijelova Ljubljane. Prilikom izgradnje nove zgrade sačuvana je plodna zemlja (tamni gornji sloj tla) koja je po završetku građevinskih radova iskorištena za izradu razumno visokih betonskih gredica u kojima ima dovoljno prostora za srednje veliko drveće, grmlje, ruže i trajnice. Naravno da je pored kvalitetnog supstrata obezbijeđeno i kvalitetno održavanje, prije svega sistem za automatsko zalijevanje, pa su sve biljke i u ovo doba godine u odličnoj kondiciji.
Na ulazu u Univerzitetski rehabilitacijski institut Soča je velika cvjetna gredica ukrasnih trava i ruža. Trave su i preko čitave zime zanimljivim smeđim listovima i cvatovima ukrašavale prostor.
Na glavnoj Plečnikovoj tržnici, koja je arhitektonski spomenik Ljubljane, lijepo uređeni stolovi puni su ponude povrća lokalnih poljoprivrednika (kmetija) poput radiča, zimske salate, korabe, postrne repe (plodovi i ukiseljena), kupusa svježeg i kiselog, kelja, luka, krompira i matovilca, sa jasno vidljivim natpisom kmetije koja to proizvodi.
Evo nekoliko cijena. Matovilac, tipična biljka za zimsku salatu, 250 grama košta 4 eura, odnosno 16 eura kg, jer ga je zahmetljivo brati. Cijene u kg su: luk 2,50 eura, kisela repa 4 eura, kelj 3 eura, radič crveni 6 eura.
Na toj pijaci su veliki plakati sa obavještenjem Gradske općine Ljubljana da vlast namjerava preurediti i osavremeniti taj historijski i uporabni prostor, tako da bude još bolji za lokalne poljoprivrednike, kao i za korisnike, građane koji i danas uobičavaju kupovati proizvode na toj pijaci – tržnici, direktno od kmetija.
Mariborski parkovi
U Ljubljani ima još uvijek dosta privatnih kuća koje imaju svoje vrtove u kojima uzgajaju voćke, povrće i cvijeće. Oni koji žive u stanovima imaju lijepo uređene balkone, a neki se mogu baviti vrtlarstvom na periferiji Ljubljane, gdje se vrtlarima amaterima dodjeljuju parcelice od 100 do 150 m₂ po cijeni od jedan euro po kvadratu godišnje, koliko sam saznala od tih ljudi, odnosno oko 150 eura godišnje, u što je uključena i voda za zalijevanje. Na tim parcelicama ima već sada povrća za branje poput kelja, radiča, matovilca, a u provizornim plastenicima i zimske salate.
U Mariboru su me oduševili parkovi u kojima ima dosta nedavno posađenog drveća uz koje dugo ostaju uredno održavani i vezani kolci radi sigurnijeg prijema i rasta drveća. U parkovima su uglavnom drveće i travnjak, a tamo gdje ima grmlja, dozvoljeno mu je da se razvija do potpune svoje prirodne veličine, pa tako potpuno pokriva tlo, opalo lišće mu je hrana, a oko grmlja ne treba ni kositi ni okopavati jer potpuno prekriva površinu. Tamo gdje je grmlje u žardinjerama ili uz trotoare, orezuje se tako da potpuno pokriva tlo, pa i tu nema nekih dodatnih poslova osim orezivanja, što pojeftinjuje održavanje zelenih površina.
U Kopru sam vidjela prekrasne bijele žardinjere – klupe u kojima ima dovoljno supstrata za rast drveća i trajnica, a okolo dovoljno prostora za sjedenje na tom trgu.
Ovo su moji stručni utisci o hortikulturi u Sloveniji, a pogledajte i fotografije koje sam snimala kao podršku napisanim riječima.