Zašto su nekim ljudima psi i mačke ''slađi'' nego djeca?
Ilustracija/ Pexels/
Kada ih se upita da zamisle najslađu moguću stvar bez prethodnog razmišljanja, veliki broj ljudi će sigurno spomenuti kučiće ili mačiće ili nekog drugog ljubimca po svom izboru. Činjenica je da smo u 21. stoljeću ludi za ljubimcima - više nego ikad prije. Neki ljudi čak stavljaju ljubimce prije prijatelja i porodice, zbog njihove vjernosti, neiskvarenosti i - slatkoće?
Ono što se desllo u posljednje vrijeme (više kao posljednjih hiljadu godina, što je zapravo jako malo kad se saglada starost zemlje) jeste da su životinje malo-po-malo postajale sve važniji segment našeg društva.
Mnogo se toga promijenilo od pripitomljenja prvog vuka ili prve mačke koja je došla do ljudske vatre tražiti hranu. Danas su ljubimci dio ljudskog društva, bez kojeg, čini se, više ne možemo! No, kako su to uspjeli? Kako su uspjeli razgaliti ljudsko srce u toj mjeri da se naprosto zaljubimo u njih i da nam budu neodoljivi? Odgovor je: malo su oni, a malo smo i mi to sami sebi uradili!
Kako ljudi doživljavaju ''slatkoću''?
Istraživanja su pokazala da ljudski mozak automatski drukčije doživljava i procesira prizor ljudske bebe nego odraslog čovjeka. Inžinjerirani smo da ih volimo i želimo zaštititi.
Prizor bebe pokreće aktivnost u stražnjem dijelu našeg mozga, koji je namijenjen za doživljaje emocije i zadovoljstva. Naravno da imamo ugrađen instinkt za zaštitu svoje djece - pa oni su nam sve!
Istraživanja su pokazala da mjeru konvencionalne ljepote i zasnivamo na nekim bebastim karakteristikama. Što je više nešto nalik ljudskoj bebi - to je veća šansa da će u nama probuditi instinkt za zaštitom i ljubavlju. Životinje to možda i ne znaju, ali, sasvim slučajno - vrlo dobro koriste!
Moderne pasmine su uzgajane radi ''bebastih'' karakteristika
Prvi, banalan primjer su ''klempave'' uši pasa koje se ne pojavljuju kod kanida u prirodi. Vrlo rijetko možemo vidjeti odraslog vuka sa presavijenim ušima. To imaju samo mladunčad kod kojih se hrskavica još nije razvila.
Postepenim prelaskom iz vuka u psa ljudi su naučili cijeniti one karakteristike pasa koje su im više odgovarale - vjernost, poslušnost, iskoristivost i sl. Ljudska mjerila postala su ključ za preživljavanje za ove životinje i oblikovala ih kroz cijeli period kontakta sa čovječanstvom.
To je značilo da su psi sa takvim karakteristikama preživljavali u ''ljudskoj službi'', što je potpuni kontrast od divljine gdje preživljavaju samo najjači i najsuroviji. Takve karakteristike ''pitomosti'' mogu se naći kod svih domaćih životinja, najmarkantnije kod domaćih svinja
Zašto neki ljudi smatraju da su štenci i mačići slađi od beba?
Pitate li se nekad kako je moguće da za mnoge ljude ljudska djeca blijede u poređenju sa mačićima i kučićima po mjerilu ''slatkoće''? Odgovor je upravo u ranije pomenutoj genetskoj manipulaciji vrsta koje držimo za ljubimce, u skladu sa svojim preferencama.
Velike oči, velike uši, blesav izraz lica... Zvuči poznato?
Istraživanja su čak dokazala i da kada se ove promjene primjene na fiktivnog (nacrtanog) lika, on postaje beskrajno simpatičniji ljudskom mozgu. To je, u biti, to, - uzgojili smo životinje da bi nam bile što slađe i sada smo bespomoćni protiv njih. Jedino čemu se možemo nadati možda jeste da i nas neko pripitomi, možda bi tad i imali šanse da ponovo dođemo na nivo svog psa ili mačke!
