Zašto stalno govorimo da iako želimo reći ne?
Potreba za stalnim ugađanjem drugima i govoriti „da“ iako osjećamo unutarnje „ne“ sve je češći psihološki izazov modernog doba, a njegovi efekti mogu biti duboki i na ličnom i na profesionalnom planu.
Stručnjaci iz područja psihologije, psihijatrije i razvoja ličnosti slažu se da se ovaj obrazac ponašanja često razvija iz ranih iskustava, ali da postoje načini kako ga osvijestiti i promijeniti, čime se štiti emocionalno zdravlje i autentičnost.
Korijeni potrebe za ugađanjem
Psihologinja dr. Marija Petrović objašnjava da potreba za ugodjavanjem nije urođena osobina, već naučeni obrazac koji proizlazi iz iskustava djetinjstva.
“Djeca koja odrastaju u okruženju gdje je ljubav uvjetovana ponašanjem često razvijaju osjećaj da moraju uvijek zadovoljiti druge da bi bili prihvaćeni. Kasnije u odrasloj dobi to može rezultirati poteškoćama u postavljanju granica i izražavanju vlastitih želja”, kaže Petrović.
Slično ističe i klinička psihoterapeutkinja Ivana Kovač: “Takvi obrasci su način da izbjegnemo konflikte ili odbacivanje, ali na duže staze dovode do unutarnjeg nezadovoljstva i emocionalnog iscrpljivanja.”
Profesionalni aspekti i perfekcionizam
Psiholog za radnu učinkovitost, prof. dr. Marko Jurić, naglašava kako u poslovnom svijetu ovo ponašanje često vodi do preopterećenja i sindroma sagorijevanja.
“Ljudi koji ne znaju reći ‘ne‘ kolegama i nadređenima riskiraju da izgore jer stalno prihvaćaju dodatne zadatke i radno vrijeme bez odmora. Perfekcionizam dodatno pojačava tu dinamiku jer se radi o strahu da ćemo biti neadekvatni ili odbačeni ako ne ispunimo očekivanja”, govori Jurić.
On upozorava da takvo ponašanje negativno utječe ne samo na radnu učinkovitost, već i na opće zdravlje zaposlenika, uključujući probleme sa spavanjem, anksioznost i depresiju.
