Za ovaj rijetki cvijet se smatralo da je izumro nakon 2. svjetskog rata, sada je simbol nade

Molly Parren, amfibološka naučnica iz Vermonta, bila je u potrazi za drvenom kornjačom kada je osjetila nešto iznenađujuće, ali poznato. Naučnica za divlje životinje države Vermont pratila je miris rijetkog divljeg luka i uspjela je da snimi fotografiju.

Ono što nije shvatila u tom trenutku jeste da je otkrila ne jednu, već dvije rijetke biljke — od kojih jedna nije viđena u državi od 1916. godine.

Parren je poslala fotografiju svojoj koleginici Grace Glynn, državnoj botaničarki Vermonta.

"Vidjela sam tu drugu biljku u prvom planu, tu malu, sitnu biljku koja je imala potpuno drugačiju boju", rekla je Glynn za CNN. "Odmah sam znala da je to floerkea. Lažni morski korov."

Glynn je dugo tražila ovu biljku "pomalo opsesivno", kako kaže. Njena efemerna priroda znači da je lako mogla proći neopaženo. Njeno kratko vrijeme cvjetanja počinje u aprilu. Reći da su njene bijele cvjetove sitne je potcjenjivanje — veličine su glave od igle. Do juna, biljka već vene.

Prema Glynn, postoji samo tri istorijska lokaliteta za floerkeu u državi. "Oduvijek sam sanjala da je pronađem jer je ovo tako neprimjetna mala biljka s ograničenim vremenskim prozorom vidljivosti, i znala sam da bi mogla biti skrivena pred očima", dodala je.

Kada je vidjela šta je Parren fotografisala, Glynn je "skočila i vrisnula".

Lažni morski korov za svoje klijanje treba otvoreno poplavno tlo — ali to znači da su ove vrste biljaka osjetljive na invazivne vrste kao što su bijeli luk, kanarska trska i japanska knotweed, među ostalim, objasnila je Glynn. Invazivne vrste "guše" poplavne habitate, otežavajući nativnim biljkama konkurenciju.

Većina invazivnih vrsta dolazi iz vrtova, dodala je Glynn. Ali one nisu jedina prijetnja domaćim biljkama.

Povećanje poplava u Novoj Engleskoj je veoma "uznemirujuće jer može mijenjati ove habitate na načine na koje floerkea i druge vrste obalnih rijeka nisu prilagođene", rekla je Glynn. Većina biljaka obalnih rijeka evoluirala je da bi imale koristi od zimskih i proljetnih poplava — a ne od poplava tokom ljeta.

Tokom ljeta, biljke počinju da se razmnožavaju i cvjetaju. Poplave mogu oštetiti biljke tokom ovog kritičnog procesa, prisiljavajući ih da počnu ispočetka. Glynn je rekla da je ovo "vrlo stresno", i dok neke biljke mogu brzo izrasti nove izdanke i poslati nove cvjetove, "nakon više sezona u kojima se ovo događa, možete zamisliti da je to previše stresno za biljke i da bi mogle umrijeti ili biti nadmašene od strane invazivnih vrsta."

Tim Johnson, izvršni direktor Native Plant Trusta, organizacije koja se bavi obnovom domaćih biljaka, obrazovanjem vlasnika imovina i implementacijom domaćih vrsta u dizajn pejzaža, ističe da su biljke evoluirale u skladu s ekosistemom.

"Neke vrste biljaka imaju širu distribuciju od drugih, a Vermont je na rubu rasprostranjenosti lažnog morskog korova, zbog čega veličina populacije nije tako velika kao u drugim državama, čineći je time rijetkom", objasnio je Johnson.

Johnson naglašava da su domaće biljke ključne za očuvanje ekosistema. Lokalni oprašivači i divlji život ovise o domaćim vrstama, a ugroženi su jednako kao i same domaće biljke.

"Glynnova je istakla da je veliki dio njenog posla zavisio od entuzijasta, dobrovoljaca i drugih profesionalnih botaničara koji joj šalju fotografije i videozapise svojih opservacija. Svaka vrsta "ima pravo da joj se pruži šansa da opstane na pejzažu, i zbog toga zapravo radimo ono što radimo", zaključila je Glynn.

Otkriće lažnog morskog korova pokazuje da postoji razlog za nadu da svijet može ispraviti štetne efekte klimatskih promjena, zaključio je Johnson.

"Danas možda mislimo da smo iznad toga jer imamo superkompjutere u džepu i avione koji nas prevoze širom svijeta, ali sve u našim životima zapravo je omogućeno biljkama", zaključio je Johnson. "One su primarni proizvođači u našem svijetu. Mi ih jedemo. Koristimo ih za građevinski materijal. Proizvode kiseonik koji udišemo. Doslovno ne bismo mogli živjeti bez njih."