U ovom španskom selu stanovnici ne smiju umrijeti: Bizarna zabrana i dalje na snazi nakon 25 godina
U španskom mjestu Lanjarón, smještenom u pokrajini Granada u Andaluziji, još uvijek je na snazi neobičan propis koji zabranjuje – umiranje. Ova nesvakidašnja uredba donesena je 1999. godine, kada je tadašnji gradonačelnik Jose Rubio izdao deklaraciju kojom je pozvao stanovnike da vode računa o svom zdravlju kako ne bi umrli prije nego što gradska vijećnica pronađe zemljište za proširenje prenapučenog lokalnog groblja. “Ovim se zabranjuje umrijeti u Lanjarónu”, pisalo je u službenom dokumentu koji je tada izazvao pažnju javnosti i medija.
Problem s kapacitetom groblja bio je dugogodišnji izazov za ovaj grad, a Rubio je pokušao riješiti situaciju bizarnom, ali i simboličnom mjerom. „Ja sam samo gradonačelnik. Iznad mene je Bog koji je u konačnici taj koji upravlja stvarima“, poručio je tada, dodavši da su građani edikt prihvatili sa smislom za humor i spremnošću da ga poštuju.
I danas, 26 godina kasnije, Lanjarón ima samo jedno groblje unutar općinskih granica, a nije poznato je li ikada došlo do planiranog proširenja.
Lanjarón danas broji oko četiri hiljade stanovnika i poznat je kao wellness destinacija zbog obližnjih izvora bogatih mineralima. Nedavno je postao popularan među mlađim turistima, posebno na društvenim mrežama poput TikToka, kao alternativa većim španskim destinacijama poput Barcelone i Mallorce. Uz rastući interes posjetilaca, ova stara marketinška dosjetka o zabrani smrti ponovo je postala viralna, pojavljujući se na meme stranicama i društvenim mrežama.
Lanjarón nije jedino mjesto sa sličnim zakonom. U norveškom Longyearbyenu, zabrana umiranja uvedena je još 1950. godine. Razlog je u subarktičkoj klimi koja onemogućava razgradnju tijela nakon smrti. Naučnici su u jednom trenutku testirali tijela na virus gripe iz 1917. godine i uspjeli su dobiti žive uzorke, što je izazvalo zabrinutost da bi bolest mogla ponovo izbiti. Zbog toga je lokalno groblje zatvoreno, a pokop preminulih zabranjen.
I dok ovakvi zakoni na prvi pogled djeluju apsurdno, oni odražavaju specifične lokalne okolnosti i probleme s kojima se zajednice suočavaju – bilo da je riječ o nedostatku zemljišta ili riziku od zaraznih bolesti.
