Tajna Titovog groba još uvijek intrigira: Znate li zašto na njemu nema petokrake?
Josip Broz Tito
Decenijama nakon smrti Josipa Broza Tita, njegov život i tajne koje se često nisu spominjale u Jugoslaviji, intrigiraju javnost. Doživotnog predsjednika nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije pratile su misterije, a jedna od njih je i - zašto na grobu u Kući cveća nema petokrake?
Simbol narodnooslobodilačke borbe, omiljena relikvija u brojnim jugoslovenskim domovima i ono što je krasilo zastavu Jugoslavije, na grobu njenog doživotnog predsjednika nije.
Mnogi su smišljali razloge, pa čak i teorije zavjere koje bi objasnile ovakvu odluku.
Najvjerovatnije i najprizemnije objašnjenje veže se za projektanta Titove grobnice, inženjera Dragomira Gavrilovića. Navodno je, inspiriran britanskim primjerima skromnih nadgrobnih ploča – uključujući i onu Williama Shakespearea – odlučio da i na Titovoj bude upisan samo jednostavan natpis: ime, prezime te godine rođenja i smrti.
Bez ikakvih simbola.
Najkontroverzniju, ali i najzanimljiviju tezu iznio je slovenski književnik Žarko Petan u svojoj knjizi Čudesni život Josipa Broza Tita. On tvrdi da je Tito, dok je 1980. ležao u ljubljanskoj bolnici, zatražio svećenika. Navodno je razgovor s njim i obavljen, ali je svećenička posjeta zataškana. Svećenik Franček Križnik, koji je tobože obavio ispovijed, nekoliko sedmica kasnije je poginuo u sumnjivoj saobraćajnoj nesreći u Njemačkoj, piše Express.hr.
Petan tvrdi da mu je potvrda o ovom događaju stigla anonimno, u pismu koje je pronašao u poštanskom sandučiću nakon objave prve knjige o Titu. Iako nema čvrstih dokaza, niz indicija, uključujući i Titovu ličnu prošlost, navodi autora na zaključak da je bivši maršal bio sklon duhovnosti i kršćanstvu.
Neki Titovi savremenici također su svjedočili o njegovoj mogućoj religioznosti. Milovan Đilas se prisjećao kako je Tito s neobičnom ozbiljnošću reagirao na razgovor o zagrobnom životu. Navodno je jednom rekao: "Ne govorite o tome! Ko zna što je to!"
A nakon Kardeljeve kremacije, komentarisao je da ga je trebalo "pokopati po starom kršćanskom običaju".
Tito je, tvrde neki, 1945. u Zagrebu pozvao katoličke biskupe na sastanak i dao im do znanja da je i sam "katolik i Hrvat". Navodno je to ponovio i Stepincu. Iako je kasnije gradio sliku uvjerenog ateista, iz djetinjstva je rado prepričavao anegdotu kako mu je svećenik jednom pljuskom u sakristiji "pomogao" da postane ateist.
Ostaje nepoznanica je li riječ o pokušaju da se Tito prikaže u drugačijem svjetlu, kako bi se prepravila njegova historijska uloga, ili su ovi fragmenti istina koju je dugo skrivala politika. No jedno je sigurno – nedostatak petokrake na njegovoj grobnici ostaje simboličan detalj oko kojeg se i dalje vode rasprave, podjednako među nostalgičarima kao i među onima koji njegovu zaostavštinu gledaju s kritikom.
