Stručnjaci konačno riješili misteriju: Da li smokve stvarno imaju mrtve ose u sebi?
Znanost razbija mit/FreePik
Ako volite smokve, možda ste već čuli jednu pomalo neobičnu priču o njima – da svaka smokva u sebi krije osu, jer ona mora ući unutra i uginuti da bi plod sazrio. Zvuči pomalo odbojno, zar ne? Ali, da li je to istina ili samo mit?
Odgovor je negdje između. Ose zaista igraju ključnu ulogu u životnom ciklusu mnogih vrsta smokava, ali smokve koje najčešće kupujemo u supermarketima uglavnom su bez insekata.
Kako funkcioniše odnos smokava i osa?
Postoji čitava skupina sitnih insekata poznatih kao ose smokvara. One su veličine voćnih mušica i nisu iste one ose koje povezujemo s ubodima.
Smokve i ove ose razvijale su se zajedno milionima godina i stvorile poseban odnos koji se u biologiji naziva mutualizam – veza u kojoj obje strane imaju korist.
Za smokvu, osa znači oprašivanje. Za osu, smokva je mjesto gdje može položiti jaja.
Zanimljivo je da ono što zovemo „plodom smokve“ zapravo nije običan plod, već šuplja struktura ispunjena sitnim cvjetićima, koja se zove sikonij. Kada ženka ose uđe unutra, obično izgubi krila i ticala, a ponekad i ugine unutar smokve.
Dakle, moguće je da neke vrste smokava u sebi imaju mrtvu osu, ali to ne važi za sve.
A šta je s onim smokvama koje mi jedemo?
Vrsta smokve koju ljudi najčešće konzumiraju zove se Ficus carica, i ona ima nekoliko kultivara koji mogu sazrijevati bez oprašivanja – tzv. partenokarpične smokve. To znači da ne trebaju ose.
Čak i kada osa uđe u smokvu, to ne znači da ćeš je ti i pojesti. Tokom sazrijevanja, njeno tijelo se razgrađuje pomoću enzima unutar smokve.
Dakle, ono „hrskavo“ što osjetiš kad zagrizeš smokvu zapravo su sjemenke, a ne ostaci ose.
Životni ciklus ose smokvara
Za ose smokvara smokve nisu samo hrana, već i dom. Ako ženka uđe u smokvu s muškog stabla (tzv. kaprifig, koju ljudi ne jedu), tamo polaže jaja.
Njihove ličinke se razvijaju unutar smokve, pare se, a mužjaci potom uginu unutra nakon što pomognu iskopati tunel kroz koji ženke izlaze.
Na taj način, mlade ose s peludom odlaze tražiti novu smokvu u koju će ući – i cijeli ciklus počinje ispočetka.
Zaključak: Da li mi zapravo jedemo ose?
Ne. U smokvama koje najčešće kupujemo i jedemo nema osa. Kod divljih smokava ili nekih posebnih sorti, osa može biti uključena u proces oprašivanja, ali njeni ostaci se prirodno razgrade i više ih nema u trenutku kada plod dođe do tebe.
Smokve i ose smokvara primjer su nevjerovatne povezanosti u prirodi. Postoji više od 850 vrsta smokava, a svaku od njih može oprašiti samo jedna određena vrsta ose.
To partnerstvo traje milionima godina i jedno je od najzanimljivijih primjera međusobne ovisnosti biljaka i životinja, piše Live Science.
Kako je to lijepo sažeo jedan biolog:
"Možda postoje i drugi odnosi u prirodi, ali simbioza smokve i ose jedna je od najraznolikijih i najvažnijih."
