Visoko osjetljiva djeca često odrastaju s osjećajem srama zbog svoje prirode, vjerujući da s njima nešto nije u redu. Međutim, njihova je osjetljivost zapravo kreativni dar koji treba njegovati, a ne potiskivati.
Roditelji imaju ključnu ulogu u tome da pomognu djetetu da se osjeća prihvaćeno i vrijedno upravo onakvo kakvo jest, piše Psychology Today.
Sram je duboko bolna emocija, osjećaj poniženja i bezvrijednosti koji proizlazi iz uvjerenja da smo manjkavi. “Nažalost, u kulturi koja često slavi čvrstinu, glasnoću i ekstrovertiranost, osjetljiva djeca nerijetko su neshvaćena. Često im se govori da ‘prestanu biti plačljivci’, a njihove se emocionalne reakcije odbacuju ili čak ismijavaju. Umjesto podrške, doživljavaju posramljivanje jer su ‘previše emotivna’, iako njihova osjetljivost nije slabost, već dar”, ističe psihijatrica i autorica Judith Orloff.
Kada su djeca posramljena, posebno pred drugima, to se može duboko urezati u njihovu psihu i pratiti ih u odrasloj dobi, utječući na samopouzdanje, odnose i osjećaj identiteta.
Razumijevanje visoko osjetljive djece
Visoko osjetljiva djeca biološki su predodređena da osjećaju dublje od drugih. Njihov živčani sustav fino je podešen i nemaju iste filtere koje mnoga djeca imaju za blokiranje podražaja. Zbog toga ih podražaji lako preopterete. Oni upijaju sve, i radost i bol, s pojačanim intenzitetom.
To su djeca koja mogu zaplakati kada vide da netko drugi pati, koja su lako preplavljena glasnim zvukovima ili kaotičnim okruženjima te koja su duboko dirnuta ljepotom i dobrotom.
Kako pomoći djeci da se izliječe od srama?
Osjetljiva djeca posebno su ranjiva na internaliziranje srama. Mogu ih zadirkivati zbog plakanja, sklonosti tihoj igri ili snažne reakcije na uvrede. Mnogi se zbog toga osjećaju kao da se ne uklapaju.
Većina roditelja želi pomoći svojoj osjetljivoj djeci da napreduju, ali često ne znaju kako se suprotstaviti negativnim porukama s kojima se njihova djeca susreću u okolini.
Savjeti psihijatrice za roditelje
Kako biste podržali i osnažili svoju osjetljivu djecu, autorica nudi nekoliko ključnih strategija.
Prvo, potvrdite njihove emocije. Umjesto da kažete: “Nemoj plakati”, pokušajte s: “Vidim da se osjećaš preplavljeno – u redu je tako se osjećati. Dopusti mi da ti pomognem da se smiriš.”
Drugo, slavite njihovu jedinstvenost. Razgovarajte o njihovoj sposobnosti da osjećaju tuđe emocije, njihovoj kreativnosti i dubokom razmišljanju kao o supermoćima.
Također, važno je zaštititi njihove granice. Nikada nemojte tolerirati da itko – bilo da je riječ o učitelju, članu obitelji ili vršnjaku – sramoti vaše dijete zbog njegove osjetljivosti.
Ako primijetite da se događa zlostavljanje, intervenirajte. Odmah uključite školu i inzistirajte na jasnim pravilima koja štite vaše dijete.
Naposljetku, budite im primjer zdrave osjetljivosti. Kada roditelji prihvate vlastite osjećaje i pokazuju empatiju, djeca uče da je sigurno i snažno duboko osjećati.
Postanite njihovo sigurno utočište
Osjetljivi roditelji imaju jedinstvenu priliku odgojiti osjetljivu djecu s puno samopouzdanja. Kada roditelji prihvate vlastitu nježnost i ranjivost, postaju snažni uzori. Djeca uče promatrajući nas. Kada im pokažemo da osjetljivost i snaga mogu postojati zajedno, počet će i sami vjerovati u to.
Kao roditelji, odgajatelji i članovi zajednice, imamo odgovornost njegovati osjetljive duše među nama. Ta su djeca budući umjetnici, iscjelitelji i vizionari svijeta. Osnažujući ih da prevladaju sram i prihvate ono što jesu, pomažemo im da izrastu u emocionalno uravnotežene, hrabre i suosjećajne odrasle osobe.
