Paradoks: Cijeli svijet voli ovu životinju a ostalo je samo 100 odraslih jedinki u divljini

Dr. Randal Voss, ugledni profesor neuroznanosti na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Kentuckyju, redovito upoznaje ljude sa svojim subjektima istraživanja, šarmantnim aksolotlima, piše CNN. Ovi daždevnjaci izazvali su značajnu pozornost ne samo u naučnim krugovima nego i u široj javnosti.

Sudionici na terenskim događanjima često izražavaju svoju fascinaciju ovim stvorenjima, navodeći susrete s interneta, crtića ili plišanih igračaka. Simpatičan izgled aksolotla, kojeg karakteriziraju njihove široke oči, okrenuta usta i pastelno ružičasta boja, osvojio je ljude diljem svijeta, zaradivši im mjesto kulturnih ikona.

Izraz "axolotl" potječe od astečkog božanstva Xolotla, a stvorenja su stoljećima dio meksičkog folklora. Poznati po svom trajnom mladalačkom i jedinstvenim biološkim karakteristikama, aksolotli zauzimaju posebno mjesto u znanstvenim istraživanjima. Za razliku od većine vodozemaca, koji prolaze kroz metamorfozu kako bi postali kopnene odrasle jedinke, aksolotli ostaju u vodi tijekom cijelog života, zadržavajući svoje škrge i izgled poput punoglavca.

Ova izvanredna stvorenja uglavnom se nalaze u meksičkom jezeru Xochimilco, gdje su nekoć živjela među plutajućim otocima zvanim chinampas. Nažalost, njihovo prirodno stanište pretrpjelo je ljudske intervencije, uključujući onečišćenje, uništavanje staništa i uvođenje invazivnih vrsta. Kao rezultat toga, populacija divljih aksolotla dramatično se smanjila, a procjene pokazuju da je manje od 100 odraslih jedinki ostalo u svom izvornom staništu.

Unatoč nesigurnoj situaciji u divljini, aksolotli su postali popularni kao kućni ljubimci i predmeti znanstvenih istraživanja. Njihove jedinstvene karakteristike, zajedno s njihovom široko rasprostranjenom privlačnošću, dovele su do njihovog uključivanja u različite oblike medijskih i kulturnih referenci. Od videoigara poput Minecrafta do robe koja prikazuje njihov lik, aksolotle su zavoljeli ljudi svih dobi.

Dok aksolotli u zatočeništvu doprinose znanstvenom napretku i javnoj svijesti, njihova genetska raznolikost često ostaje ograničena u usporedbi s njihovim divljim dvojnicima. Napori da se očuvaju i zaštite ova ikonična bića zahtijevaju inovativne pristupe koji uključuju lokalne zajednice, znanstvena istraživanja i brigu o okolišu. Dok naučnici poput dr. Vossa nastavljaju proučavati i zagovarati očuvanje aksolotla, njihova priča služi kao dirljiv podsjetnik na povezanost čovječanstva s prirodnim svijetom i važnost očuvanja bioraznolikosti za buduće generacije.