Odrastanje nekad i sad: Vještine koje su imala djeca 80-ih, a današnje generacije više ne uče
Djeca koja su odrastala osamdesetih godina bila su daleko samostalnija nego što su to mnoge današnje generacije. Pripadnici generacije X često su nosili nadimak „djeca s ključem oko vrata“, jer su se nakon škole vraćali u prazne domove, bez stalnog nadzora odraslih. Od njih se očekivalo da brzo odrastu, preuzmu odgovornost i nauče funkcionisati bez neprekidne roditeljske zaštite.
Takvo odrastanje oblikovalo je niz životnih vještina koje su, pod utjecajem savremenih odgojnih pristupa, danas znatno rjeđe. Od čuvanja mlađe braće i sestara do samostalnog osmišljavanja igre bez nadzora, djeca 80-ih bila su pripremana za život na način koji savremeno, komforu okrenuto društvo često zanemaruje, piše YourTango.
Naučili su upravljati vlastitim vremenom
Bez roditelja koji su organizovali svaki segment njihovog dana ili se miješali u njihove odnose, djeca su sama planirala obaveze, pisala zadaće i odlučivala kako će provesti slobodno vrijeme. Igrali su se vani bez nadzora, samostalno sklapali prijateljstva i donosili odluke koje su im omogućavale da rano razviju osjećaj neovisnosti.
Dosada kao prostor za rast
Stručnjaci s Instituta Child Mind navode da, iako se djeca žale na dosadu, upravo to iskustvo bez stalne stimulacije ima važnu ulogu u razvoju. Sposobnost da budu sami sa sobom i pronađu način da se zabave bila je svakodnevnica 80-ih. Prije pametnih telefona i stalne dostupnosti roditelja, djeca su sama pronalazila načine kako da ispune vrijeme – kroz nestrukturiranu igru ili druženje u susjedstvu.
Socijalne vještine bez posrednika
Od njih se očekivalo da sami savladaju komunikaciju s drugima – od procjene rizika u kontaktu s nepoznatima, prije nego što je pojam „opasnosti od stranaca“ postao dio roditeljske svakodnevice, do običnog razgovora s ljudima koje ne poznaju. Nisu imali roditelje koji su umjesto njih rješavali nesuglasice s učiteljima. Iako je to bilo izazovno za socijalno anksioznu djecu, morali su učiti kako prevladati strahove. Samostalno obavljanje zadataka ili pješačenje do škole bilo je obaveza, a ne izbor.
Lekcija odgođenog zadovoljstva
Studija Sveučilišta Bucknell pokazala je da djeca koja se naviknu na trenutno zadovoljstvo češće razvijaju impulzivnost i poteškoće s pažnjom. Djeca 80-ih nisu odrastala u svijetu stalne stimulacije i komfora. Naučila su čekati, razvijati strpljenje i emocionalnu regulaciju prije nego što su se suočila s pritiscima odraslog života.
Prilagodljivost kao snaga
Od kaseta do CD-ova i mobilnih telefona, ova generacija svjedočila je velikim kulturnim i tehnološkim promjenama. Zahvaljujući roditeljima koji su ih učili snalažljivosti, nisu se vezivali za jednu stvar niti su se bojali promjena. Studija objavljena u časopisu Heliyon navodi da snalažljivost može biti zaštitni faktor za mentalno zdravlje – što ste prilagodljiviji, to ste otporniji.
Snalaženje bez GPS-a
Istraživanje Ordnance Surveyja pokazuje da se mnogi mladi danas oslanjaju isključivo na telefon za navigaciju. Djeca 80-ih učila su čitati papirne autokarte. Usmjeravali su roditelje na putovanjima i sami pokušavali pronaći adrese prijatelja. Karte iz pretinca za rukavice bile su jedino rješenje.
Vrijednost samoće
Za razliku od današnje djece koja su često „sama“, ali stalno povezana putem društvenih mreža, generacija X učila je nositi se s tišinom i samoćom. Posebno oni koji su čuvali mlađu braću i sestre ili pomagali u kući rano su razvijali osjećaj neovisnosti. Iako usamljenost može imati negativne posljedice, sama samoća pomaže u razmišljanju, regulaciji emocija i izgradnji identiteta.
Upravljanje novcem
Bez mogućnosti da odmah dobiju sve što požele, morali su štedjeti džeparac ili pronaći posao kako bi kupili željene stvari. Upravo zato, prema studiji iz 2024. godine, pripadnici generacije X češće prijavljuju bolju finansijsku pismenost u odnosu na milenijalce i generaciju Z. Iako otvoreni razgovori o novcu tada nisu bili česti, roditelji su ih učili osnovama budžetiranja i štednje.
Identitet bez društvenih mreža
Umjesto da se oblikuju prema internetskim trendovima i upoređuju s idealiziranim prikazima tuđih života, djeca generacije X gradila su identitet kroz stvarne odnose i iskustva. Studija objavljena u časopisu Journal of Psychiatry and Psychiatric Disorders potvrđuje povezanost prekomjerne upotrebe društvenih mreža s niskim samopouzdanjem. Ova generacija imala je priliku odrastati bez tog pritiska.
Strpljenje kao temelj svrhe
Dijeljenje jednog fiksnog telefona s porodicom ili čekanje da se uštedi za željenu stvar učilo ih je strpljenju. Iako se ta osobina može činiti bezazlenom, istraživač William Damon, autor knjige „Put do svrhe“, ističe da strpljenje pomaže ljudima razviti osjećaj svrhe. Oni koji nauče čekati mogu sagledati širu sliku, slijediti ciljeve bez potrebe za trenutnim rezultatima i pronaći vlastiti smisao.
Generacija 80-ih možda nije imala tehnologiju i komfor današnjice, ali je imala lekcije koje su oblikovale otpornost, samostalnost i sposobnost da se nose sa svijetom bez stalnog oslonca.
