Nešto čudno se događa na Suncu: Očekuju nas decenije potpuno izmijenjenog vremena?
Naučnici iz NASA upozoravaju da se Sunce možda "budi" iz kratkog perioda relativne neaktivnosti, što dovodi u pitanje dosadašnja uvjerenja o našem matičnom zvjezdanom sistemu. Ako se ova pretpostavka pokaže tačnom, to bi moglo značiti da nas očekuju decenije potencijalno opasnog svemirskog vremena.
Sunce prolazi kroz približno jedanaestogodišnji ciklus aktivnosti koji započinje dugim tihim periodom, poznatim kao solarni minimum, i dostiže vrhunac u fazi nazvanoj solarni maksimum, kada naša zvijezda često šalje snažne solarne oluje ka Zemlji. Ovaj obrazac poznat je kao "ciklus sunčevih pjega", jer se broj tamnih tačaka na površini Sunca povećava i smanjuje u skladu sa aktivnošću. Ciklus pjega vezan je i za duži, dvadesetdvogodišnji Haleov ciklus, tokom kojeg Sunce potpuno preokrene svoj magnetski pol, a zatim ga ponovo vrati u početno stanje.
Pored ovih ciklusa, Sunce prolazi i kroz dugoročne oscilacije aktivnosti koje traju više decenija i mnogo su teže za predviđanje. Primjeri uključuju period od 1645. do 1715. godine, poznat kao Maunderov minimum, i period između 1790. i 1830. godine, poznat kao Daltonov minimum, kada je aktivnost bila znatno smanjena tokom više uzastopnih ciklusa.
Početkom 2000-ih, zbog opadanja solarne aktivnosti, neki naučnici vjerovali su da ulazimo u novi "duboki solarni minimum". Ova teorija dodatno je dobila na snazi nakon posljednjeg solarnog maksimuma između 2013. i 2014. godine, koji je bio znatno slabiji od prethodnih. Međutim, trenutni ciklus pjega, koji je upravo dostigao vrhunac, potpuno je oborio ovu teoriju.
U novoj studiji, objavljenoj 8. septembra u časopisu The Astrophysical Journal Letters, istraživači su analizirali više pokazatelja solarne aktivnosti, uključujući solarni vjetar, jačinu magnetnog polja i broj sunčevih pjega. Zaključili su da su svi ti parametri u porastu od oko 2008. godine i da bi mogli nastaviti da rastu u narednim ciklusima, što jasno pokazuje da teorija o dubokom minimumu više ne stoji.
- Svi pokazatelji su ukazivali na to da Sunce ulazi u produženu fazu niske aktivnosti, izjavio je Jamie Jasinski, fizičar plazme iz NASA-inog Laboratorijuma za mlazni pogon u Južnoj Kaliforniji.
- Zato je bilo iznenađenje kada smo videli da se taj trend preokrenuo. Sunce se polako budi, dodao je.
Trenutno se približavamo kraju posljednjeg solarnog maksimuma, koji je zvanično počeo početkom 2024. godine, ali se nije odigrao onako kako je predviđeno.
Kada je ciklus pjega započeo krajem 2019. godine, stručnjaci iz Centra za prognozu svemirskog vremena (SWPC), u kojem rade naučnici iz NASA i Nacionalne okeanografske i atmosferske administracije (NOAA), predviđali su da će maksimum nastupiti tek 2025. i da će biti uporediv sa slabijim prethodnim ciklusom. Međutim, pokazalo se da je maksimum stigao ranije i da je znatno aktivniji nego što se očekivalo. SWPC je potom prvi put u historiji izdao ažuriranu prognozu, tačno u vrijeme dolaska maksimuma.
Od tada, Sunce je dostiglo najveći broj pjega u više od 20 godina i proizvelo rekordan broj snažnih X-klasnih erupcija, najmoćnijih eksplozija koje Sunce može da proizvede. Tokom ovog maksimuma, Zemlju je pogodilo i nekoliko velikih geomagnetnih oluja koje su poremetile planetarno magnetno polje. Najznačajniji događaj dogodio se u maju 2024, kada je ekstremna oluja izazvala najspektakularnije aurore u posljednjih nekoliko vijekova, ali i štetu veću od 500 miliona dolara.
Nova studija upozorava da bi ono što smo vidjeli posljednjih godina moglo postati uobičajeno stanje u narednim decenijama. To može predstavljati ozbiljan problem jer čovječanstvo danas zavisi od tehnologija osjetljivih na svemirske smetnje, poput električnih mreža, GPS sistema i satelita u Zemljinoj orbiti, koji mogu biti uništeni solarnim olujama.
Još uvijek nije jasno zašto je Sunce u prethodnim decenijama imalo pad aktivnosti niti šta pokreće njegovu novu fazu.
- Dugoročne tendencije mnogo je teže predvidjeti i još uvijek ih ne razumijemo u potpunosti, dodaje Jasinski.
Jedna ranija studija iz ove godine sugerisala je da bi trenutni porast aktivnosti mogao biti dio slabije poznatog i nedovoljno istraženog 100-godišnjeg ciklusa, nazvanog Centennial Gleissberg Cycle. Međutim, nova studija ovu mogućnost uopšte ne pominje.
