Koja životinja bi mogla zamijeniti ljude kao dominantna vrsta na Zemlji?

Šta bi se dogodilo s planetom Zemljom kada bi ljudi nestali? Ovo pitanje intrigira mnoge, a evolucijski biolog profesor Tim Coulson sa Univerziteta u Oxfordu istražuje mogućnosti u svojoj knjizi The Universal History of Us.

Coulson proučava kako priroda reaguje na velike promjene, naglašavajući da život na Zemlji ima nevjerovatnu sposobnost prilagođavanja. “Izumiranje je sudbina svih vrsta, uključujući ljude, iako se nadamo da je naš kraj daleko u budućnosti,” kaže Coulson.

Evolucija poslije ljudi

Ljudi su stoljećima oblikovali prirodu – od šuma i okeana do atmosfere. No, Coulson smatra da bi, u odsustvu ljudi, prirodni svijet pronašao novu ravnotežu. Njegova istraživanja sugeriraju da bi neke vrste mogle preuzeti ulogu dominacije, popunjavajući ekološke praznine koje bi ostale iza nas.

Dok mnogi vjeruju da bi naši bliski rođaci, primati, mogli naslijediti Zemlju, Coulson ima drugačiju perspektivu. "Primati se oslanjaju na snažne društvene mreže i aktivnosti poput lova i odbrane, što bi im moglo otežati prilagođavanje velikim ekološkim promjenama," objašnjava on.

Neočekivani nasljednici

Coulson iznosi smjelu hipotezu: glavnu ulogu na Zemlji mogli bi preuzeti – hobotnice. "Njihova sposobnost rješavanja složenih problema, komunikacija putem promjene boje i manipulacija predmetima ukazuju na to da bi, uz odgovarajuće uvjete, mogle evoluirati u vrstu koja gradi civilizaciju," ističe Coulson.

Hobotnice su već poznate po svojoj kreativnosti i snalažljivosti. Neki pojedinci, na primjer, bježe iz akvarija, posjećujući "komšijske" tankove. Njihov decentralizirani nervni sistem i napredna neurostruktura čine ih izuzetno prilagodljivim, iako trenutno nisu pogodne za život na kopnu.

Budućnost hobotnica na kopnu

Iako se hobotnice uglavnom oslanjaju na život u vodi, Coulson spekulira da bi evolucija mogla omogućiti prilagođavanje kopnenom životu. "S vremenom bi mogle razviti načine disanja van vode, pa čak i postati lovci na kopnu," navodi on, dodajući da bi evolucijski putevi mogli donijeti neočekivane ishode.

Zamišljanje svijeta kojim dominiraju hobotnice možda zvuči ekstremno, ali Coulson naglašava da evolucija često vodi ka nevjerovatnim prilagodbama. "Hoće li hobotnice graditi podvodne gradove ili koristiti alate za lov na kopnu? Nemoguće je znati, ali sigurno je da priroda uvijek pronalazi način."

Naučna mašta i stvarnost

Coulsonova istraživanja ne predstavljaju sigurnu prognozu, već služe kao podsjetnik na nevjerovatnu fleksibilnost života na Zemlji. Kroz historiju su mnoge vrste nestajale, dok su nove zauzimale njihovo mjesto, prilagođavajući se svijetu koji ih okružuje.

Knjiga The Universal History of Us podstiče na razmišljanje o prolaznosti ljudskog postojanja i našoj ulozi u širem ekološkom sistemu. Dok nas budućnost bez ljudi možda uznemirava, ona nas također podsjeća na neprestano kretanje života – evoluciju koja nikada ne staje.