Kako su nastajala balkanska prezimena: Tajna iza nastavaka „ić“, „ović“ i „ević“

Ipak, na prostoru Balkana prezime je mnogo više od formalnosti, jer u sebi nosi slojeve porodične, društvene i historijske prošlosti.

Završeci na „ić“, „ović“ ili „ević“ nisu slučajni. Oni predstavljaju jezičke tragove porijekla, govore o precima, njihovom mjestu u zajednici, zanimanju ili okolnostima u kojima su porodice opstajale tokom ratova, seoba i teških vremena. Lingvisti i historičari ističu da upravo ti nastavci često otkrivaju više od porodičnih predanja koja su se prenosila usmenim putem.

Otvoreno govorila o iskustvu

Amerikanka se preselila u BiH pa ostala zatečena: Osjećam pritisak, ovo nije uobičajeno u mojoj zemlji

Korijen sufiksa „ić“ potiče iz staroslovenskog jezika i prvobitno je označavao potomka ili umanjenicu, u značenju „sin od“ ili „mali od“. Tako su prezimena poput Petrović ili Jovanović jasno ukazivala na očevu liniju, u vremenu kada nisu postojali matični brojevi ni sistematizovana prezimena. Zajednica je ljude prepoznavala po porodičnoj pripadnosti, a takva identifikacija bila je ključna za svakodnevni život.

Nastavci „ović“ i „ević“ često su označavali širu pripadnost rodu ili bratstvu, a ne isključivo direktnog potomka jednog pretka. U manjim sredinama to je imalo i sigurnosnu dimenziju, jer je porodica predstavljala osnovnu zaštitu i temelj društva.

Veliki broj prezimena nastajao je i iz zanata kojima su se preci bavili. Prezimena poput Kovačević, Lončarević, Mlinarević ili Kolarević svjedoče o profesijama koje su bile identitet porodice i prenosile se s koljena na koljeno. U društvu bez pisanih biografija, posao je bio glavna odrednica čovjeka.

Postojala su i prezimena nastala iz nadimaka, fizičkih osobina ili karakternih crta. Takvi nazivi su se zadržavali bez uljepšavanja, jer je selo pamtilo ljude onakvima kakvi su bili, a ti opisi su s vremenom postajali prezimena.

Iako se prezime tradicionalno veže za mušku liniju, historijski izvori pokazuju da to nije uvijek bio slučaj. U periodima ratova, epidemija i masovnih seoba, porodice su često ostajale bez muškaraca. U tim okolnostima žene su preuzimale ulogu nosilaca domaćinstva, a prezimena su nastajala prema njihovim imenima. Prezimena poput Sarić, Marić ili Nedić svjedoče o vremenu kada su majke bile stub opstanka porodice.

Dodatnu složenost u istraživanju porijekla prezimena donosi činjenica da su se ona često mijenjala. Razlozi su bili različiti, od izbjegavanja poreza i političkih pritisaka, do bijega od osvete ili prilagođavanja novoj sredini nakon selidbe. Nije bila rijetkost da cijela porodica u jednoj generaciji uzme novo prezime, brišući tragove prethodnog.

Historičari naglašavaju da je takva praksa bila česta na Balkanu, zbog čega mnogi danas teško mogu pratiti svoje porodično stablo unazad.

Važno je istaći i da nastavci „ić“, „ović“ i „ević“ nisu obilježje samo jednog naroda. Oni su dio zajedničkog slovenskog jezičkog nasljeđa i prisutni su kod Srba, Hrvata, Bošnjaka i drugih naroda regiona. Ta tri slova, stoga, više govore o zajedničkom porijeklu nego o razlikama, piše Ona.rs.

Posmatrano iz tog ugla, prezime prestaje biti administrativna sitnica. Ono postaje kratka, ali značajna historijska bilješka o precima, njihovom radu, borbi i načinu na koji su ostavili trag u vremenu.