Kako je jedna crkva spasila džamiju od mogućeg rušenja: "Tu je život bio najskladniji..."

Svoj život je posvetio arhitekturi, smatrajući je, ne samo pozivom, već dušom svog bića. On je majstor čiji stvaralački duh preobražava horizonte Bosne i Hercegovine i šireg regiona. Stanovnik je svijeta, svoje zemlje, voljenog grada i njegovih mahala. Sa olovkom govori i, nerijetko, uz sevdah stvara - arhitekta Amir Vuk Zec bio je gost najnovije epizode podcasta Opet Laka.

Govorio je, između ostalog, o jevrejima u Bosni i Hercegovini i njihovom uticaju na razne branše, ali i o arhitekturi iz perioda Austro-Ugarske, te veličanstvenoj Andaluziji.

- Treba jasno reći da su u Bosni veliki input dali ti sefardski jevreji. Evo jučer smo baš pričali o tim detaljima na našoj Vijećnici. Na ovo što je Austrija došla, ona je koristila upravo maorske detalje, to su detalji iz Španije, Andaluzije, koje ovdje, misleći da će se dodvoriti tadašnjim ljudima, da im malo ublaže nagli prelazak iz Turske u Austro-Ugarsku, pravljen je taj maorski stil. Time je obrađena Vijećnica, BKC i još par kuća. Onda su počele neke kuće da se imitiraju, a onda primjenjuju naše detalje. Onda je nastalo to što je moj veliki profesor Nedžad Kurto nazvao "bosanski slog", austro-ugarske kuće koje imaju "touch" Sarajeva i orijente, istakao je Vuk Zec.

Laka: Što se tiče religije, baš je to divna stvar. Imamo u Španiji, u Andaluziji, ogromne crkve, u trenutku kada dolaze katolici prave katoličku crkvu tačno u sredini džamije. A u Istanbulu imamo pravoslavnu, u koju dolaze muslimani i pretvaraju je.

Vuk Zec: Pa dobro, malo smo mi znali, nas su slabo učili o toj andaluzijskoj Španiji. To je bio ornament Evrope i to je bio najskladniji život koji je trajao tri stoljeća. To nije malo. I to ko vidi, tu arhitekturu koja je sve zabilježila... Alhambra, Cordoba, to su najljepši prostori u kojima sam ja bio na svijetu. Tu Alhambru svakako ko nije bio treba obići.

Laka: Ja nisam bio.

Vuk Zec: A kad si već spomenuo, ima ta džamija u Cordobi koja je primala oko 6.000 ljudi, ona nije potkupolna kao naše, nego sa lukovima. Kada uđeš unutra, ja sam prvi put otišao, imate intenciju umjetnika, ostalo je ono što bi naš narod rekao - Božije davanje. Onda ti u tom svom prostoru koji se samo otvara, u koju god stranu ti gledaš, ode ti. Ti se pitaš, gdje li je kraj, gdje je početak ovoga. Neko je stavio crkvu, a ta crkva je umetanjem i ekstenzijom ustvari sačuvala to. Jer da nije tu crkva, možda bi to srušili. Možda isto tako je unešena i jedna renesansna kuća Izabele i Ferdinanda, napravljena usred Alhambre, koja je na neki način isto zaštitila. To se uzima za primjer kako se današnji objekti mogu zaštititi. Umetanjem nove forme i novog sadržaja. Mislim da je najbolji način zaštite ustvari ekstenzija.

Ovdje dolazeći, ja gledam ovaj prekoputa studija gdje mi snimamo, ima ova zgrada Oružanih snaga BiH. Ona je svojom formom, postavkom, idealna za jedan dobar "Hilton". Bolje nego recimo Kasarna Jajce. Ovi ljudi koji tu rade, bilo bi nekako po našem rečeno, sevap da pređu u nešto modernije i savremenije. Ovu kuću je teško održavati, u nekim ogromnim kancelarijama, možda zbog načina rada. To je potencija Sarajeva. Ko o Sarajevu misli, on po njemu mora hodati i gledati kao u fildžan.

Ako imate vizionara, kaže Vuk Zec, onda možete nešto napraviti.

- Ali nemamo mi puno, od rata na ovamo, nemamo ni državnika, imamo političara. Oni misle o sljedećim izborima, a državnici o sljedećim generacijama.

Laka: Ali ko njih gura? Narod koji glasa. Znači narod je kriminalan, niko drugi.

Vuk Zec: Narod je vođen - daj mi televiziju, ja ću sve okrenuti, daj mi dvije godine televizije, da ja javljam i pravim vijesti, sve se može okrenuti. Narod je vrlo jednostavno, propagandno odrađen. Evo ga, šta ovaj radi, pa Srbija je očit dokaz da ti možeš svašta uraditi ako kontrolišeš medije.

Laka: A što nije u Istri i u Tuzli narod odrađen? Tamo nikad nisu pobijedili nacionalisti.

Vuk Zec: Ne bih ja to, nacionalisti, to je pregrubo. Ima dobra knjiga metafizike, geopolitike, od Domagoja Nikolića, kojeg ću valjda i ja dovesti u podcast. On kaže: "To su naše ilirske zavade koje mi dijelimo međusobno, ne znajući puno jedni o drugima, a živimo jedni pored drugih i jedni uz druge." On se pita: "Što je taj najčuveniji hrvatski fudbalski tim Hajduk?" Znamo ko je "hajduk" - srpski junak koji otima od bogatih i daje siromašnima. A ustvari tad je ta zaleđina Knin i to, jer je Hrvatska bila krajina, borila se sa Austro-Ugarskom.

Laka: Srbi su se borili protiv Austro-Ugarske...

Vuk Zec: Ja kao arhitekta drugačije gledam i tražim strukturu, temelj, gdje je prva ploča, druga, šta je krov... Tada je drugačiji mentalitet bio. Evo podatak, kada je Turska dolazila ovamo, tad je bilo samo pola milijarde ljudi na svijetu. Po toj proporciji. Koliko je danas svijeta? Ovdje je u Bosni bilo možda 150 000 ljudi, pobacani po ovim čukama. A pojavila se vojska od 100 000 ljudi. Ko će braniti? Kažu osvojili nas. Ne, samo smo se prilagodili jačima. Onda to isto kad nas je ta Turska predala Austriji, opet se prilagodili jačima. Ali ima nešto važno, 1878. nas napušta Turska, ostajemo u kmetskom odnosu, a za 50 godina, 1930. godine, dogodiće se Moderna. Koji je to kvantni skok ovog naroda... Zato ovaj narod ne smijemo potcjenjivati. Ovaj narod uvijek uspjeva prevazići. Uvijek smo skrajnuti, okrajak Evrope i svijeta a prilagodljivi. Ljudi ovdje su svjetski.

Cijelu epizodu pogledajte u nastavku: