Jeste li znali: Jedan od najpoznatijih stand-up komičara sa ovih prostora bio je - pilot!
Peđa Bajović je pionir i veteran domaće scene stand-up komedije. Nastupao je u više od 50 zemalja svijeta što ga čini međunarodno najaktivnijim komičarom sa ovih prostora. On je najsmješniji čovjek na planeti, ali zamalo - na svjetskom takmičenju The Funniest Person in the World u Helsinkiju osvojio je 12. mjesto, a uoči obilježavanja dvije decenije karijere pred sarajevskom publikom, stigao je u naš studio - Bajović je bio gost prve ovogodišnje epizode podcasta Opet Laka.
Među brojnim anegdotama, Bajović se dotakao i svoje prošlosti, porodice, selidbe, ali i vojske...
Laka: I kako ti, rodio si se u Bijelom Polju, odakle da kreneš u vojnu školu? Jel ti tata to?
Bajović: Jeste.
Laka: Pošto te tukao vojnim remenom...
Bajović: Moji su se preselili kad sam ja imao par godina, preselili se u Požegu u Srbiji. To je neki taj momenat. Iako pričam drugima, ja nisam došao do poštenog zaključka, kako su oni mene uspjeli uvjeriti da sam ja oduvijek htio biti vojno lice... Ali to je valjda ta neka blaga dugotrajna kampanja usađivanja.
Laka: Ispiranje mozga, indoktrinacija. Kao Jugoslavija, mi ćemo...
Bajović: Mislim da nije ni bio taj patriotizam nego to vojska, ti si uvijek to htio.
Laka: Sigurna lova?
Bajović: Bio je taj socijalni momenat. Da barem ne moram o tome razmišljati. Da te država uzme pod svoje. Sjećam se 1986. godine kod nas se pojavi "Top Gun" u kinima. Ja se sjećam, odem gledati i nikada nisam ja bio nešto lud za avionima nit ičim sličnim. Meni je tu dan danas jasno da sam ja bio više oduševljen tim kokama koje su ti piloti u filmu imali. Tom Cruise, to, nego samo letjenje. Ja sam mojima rekao: "Dobro, ići ću u vojnu školu ali samo ako je vazduhoplovna." I to je njima bilo dovoljno, kao, hajde barem to. A drugo, iskreno, iako volim otići u tu Požegu, ipak je tu to neko vrijeme 1980ih, bila je uspavana provincija i nekako sam htio na ovaj ili onaj način probati se maknuti odande. I eto, završih u vojnoj školi. Dijelio sam sobu sa još trojicom tih cimera. Dvojica su znali kompletnu avijaciju NATO pakta i Varšavskog pakta. Ovaj je jedan znao kompletnu avijaciju JNA. Ja sam došao, bio sam čuo za MIG-a i Galeba. Da li bih znao razlikovati da mi neko pokaže? Ne bih. Samo sam se tamo našao. Kako sam ušao tako sam izašao.
Laka: Jesi li postao pilot?
Bajović: Letio sam u sklopu obuka, vozio sam avion, ali šta mi je to, jedan let. To je srednja škola i početak akademije. Onda se zaratilo i ćao. Bio sam sam u avionu.
Laka: Ti si pravi pilot čovječe. A kako ono na početku kad mu dodaš gas?
Bajović: Sve ti učiš, koja se brzina mora postići u kojem trenutku, u kojem trenutku povlačiš da krila krenu... Ništa rotate, pusti to.
Laka: A kako, jesi li osjetio slobodu gore u zraku ili je bila strahoba?
Bajović: Ja se toga jedva sjećam. Odrađivao sam taj takozvani školski krug koji sam napravio dva ili tri puta, davno je to bil 1991. godine. I samo se sjećam tog dodira tu. Možda bi me pod hipnozom neko mogao natjerati. To je neviđeni stres. Nije me bilo strah u smislu da ću se ja sad srušit s avionom. Nego da ja ispoštujem sve to što bi u tom trenutku trebalo biti. To je jedan kolega pričao: "Ti ustvari od silnog straha i stresa početničkog, samo gledaš tablu. Gledaš visinu, brzinu." Ne gledaš vani.
Sarajevo je bio njegov prvi veliki grad u životu u kojem je živio.
- Ta Požega gdje sam živio je bila dosta pod uticajem Sarajeva. Nije to daleko, ona je geografski negdje tačno između Beograda i Sarajeva. Mi nismo imali u školi veselu svesku, nismo imali Tic Tac iz Gornjeg Milanovca nego to i veliki Vučko plakat.
Laka: Mi smo zemljaci, ja sam iz Goražda, ti si iz Požege, to je tu. I Bijelo Polje je blizu.
Bajović: Između niđe i ništa.
Laka: Tromeđa je to.
Bajović: Pa jeste. I puno više međe, da. Tamo je i Međeđa.
Cijelu epizodu pogledajte u nastavku:
