Gotovo izumrli predator opet osvaja Europu: BiH jedan od najvažnijih "koridora"
Screenshot/REDDIT
Nekada gotovo istrijebljen, danas nezaustavljiv – vuk se vraća na evropski kontinent. Najnovija karta rasprostranjenosti od 2017. do 2022. godine pokazuje tri kategorije prisutnosti – stalnu, nedefinisanu i sporadičnu – i otkriva kako ova životinja ponovo zauzima svoje mjesto u prirodnim ekosistemima širom Evrope.
Ono što karta prikazuje nije samo biološki podatak, već i društveni fenomen: Evropa se ponovo suočava s prisustvom vrhunskog predatora kojeg je nekada gotovo potpuno uništila. U nekim državama vukovi su se vratili prirodnim putem, dok su ih u druge ponovo naselili biolozi i zakonodavci kroz programe zaštite i obnove populacije. Povratak vuka mijenja pejzaž i u prirodi i u društvu – više nije mitski neprijatelj iz bajki, već svakodnevna stvarnost za stočare, planinare i čuvare prirode.
Rasprostranjenost nije jednaka: dok u nekim dijelovima Evrope vuk ima stabilnu populaciju, drugi su i dalje „vukoprazni“. Ipak, poruka je jasna – priroda ne zaboravlja.
Hrvatska: zemlja krša i vukova
Karta jasno pokazuje da je Hrvatska jedna od zemalja s najstabilnijom populacijom vukova u Evropi. Tamnozelena područja duž planinskih lanaca Dinarida – od Gorskog kotara, preko Like, do Velebita i Dalmatinske zagore – potvrđuju da se vuk ovdje trajno nastanio. Hrvatska nije prolazna stanica, već jedno od ključnih staništa ove vrste. Planinski tereni, šume i rijetka naseljenost čine idealne uslove za njen opstanak.
Vukovi ne poznaju granice – njihova populacija prirodno se prelijeva u Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, stvarajući jedan od najvažnijih „vukovskih koridora“ u jugoistočnoj Evropi.
Where wolves live in Europe
byu/vladgrinch inMapPorn
Skandinavija: hladno, tiho i puno života
Na sjeveru, u Švedskoj i dijelovima Finske, vukovi su prisutni u središnjim i istočnim oblastima, dok je u Norveškoj njihova populacija ograničena i strogo kontrolisana. U ovim hladnim šumama, vuk je gotovo mitska pojava – rijetko viđen, ali stalno prisutan u kolektivnoj svijesti.
Središnja Evropa, posebno Alpe i Pirineji, bilježi sve češću pojavu stalnih čopora. U Italiji, posebno u Apeninima, tamnozelene zone ukazuju na snažnu i stabilnu populaciju, a vukovi se šire i ka sjeveru zemlje. Slovenija i Austrija čine prirodni most između balkanske i srednjoevropske populacije.
Na Pirinejima, između Španije i Francuske, prisutni su manji, ali stabilni čopori. Zapadna Španija, posebno regije Galicija i Kastilja i León, ostaju najvažnija uporišta vuka u zapadnoj Evropi.
Njemačka, Poljska i Baltik: povratak na stara područja
U Njemačkoj, posebno na istoku i sjeveroistoku, vukovi su se uspješno vratili i stvorili stalne čopore. Poljska pokazuje široku i stabilnu prisutnost, dok su Litvanija i Latvija postale važni koridori za širenje populacije prema sjeveru i zapadu kontinenta.
Gdje vukova gotovo i nema
Velike praznine na karti otkrivaju da u Nizozemskoj, Belgiji i gotovo cijeloj Velikoj Britaniji vukova nema u trajnim populacijama. Britanska ostrva su potpuno „bijela“ – bez ikakvog traga o povratku. Povremena viđenja u Belgiji i Nizozemskoj ostaju samo kratkotrajna, bez formiranih čopora.
Nizinske oblasti s intenzivnom poljoprivredom, poput sjeverne Francuske i velikog dijela Mađarske, još uvijek nisu povoljne za povratak vukova zbog guste naseljenosti i razvijene infrastrukture.
Vuk pod novim pravilima
Kako karta Evrope postaje sve „zelenija“, mijenja se i politika zaštite. Vijeće Evropske unije u aprilu 2025. dalo je saglasnost da se status vuka promijeni iz „strogo zaštićene“ u „zaštićenu“ vrstu. Brojnost vukova na kontinentu sada je gotovo dvostruko veća nego prije deset godina, a sve više država prijavljuje probleme u suživotu ljudi i vukova.
Konačna odluka o izmjeni Direktive o staništima čeka potvrdu Evropskog parlamenta, ali je smjer jasan – prelazak s apsolutne zaštite na fleksibilniji model upravljanja. Države članice će moći reagovati na lokalne izazove, uz obavezu očuvanja populacije.
Vuk je tako možda izgubio dio svoje pravne nedodirljivosti, ali je dobio novu pažnju – onu koja traži ravnotežu između čovjeka i prirode.
