Generacija Z redefinira ‘dobar posao’: Šta mladi traže od poslodavaca?

Generacija Z odbija raditi poslove koje su stariji smatrali “odskočnom daskom”

Pripadnici generacije Z sve češće zaobilaze poslove koji su nekada smatrani neizbježnim početnim korakom u karijeri. Nezadovoljni niskim platama, rigidnim radnim vremenom i manjkom fleksibilnosti, mladi u dobi od 13 do 28 godina imaju potpuno drugačija očekivanja od tržišta rada u poređenju s prethodnim generacijama.

Angažman zaposlenika na historijskom minimumu

Prema nedavnoj Gallupovoj anketi, angažman zaposlenih u SAD-u pao je na najnižu razinu u posljednjih deset godina – tek 31 posto radnika aktivno je uključeno u svoj posao. Najveći pad bilježi se među mlađima od 35 godina, pri čemu generacija Z pokazuje najmanju spremnost da prihvati poslove koje su milenijalci i generacija X smatrali nužnim.

Poslovi na “crnoj listi”

Poslovna stručnjakinja Abigail Wright navodi kako se na vrhu liste poslova koje generacija Z odbija nalaze:

poslovi u maloprodaji i ugostiteljstvu,

rad u call-centrima i korisničkoj podršci,

fizički poslovi u skladištima,

krute korporativne uloge od 9 do 17 sati,

prodaja s plaćom baziranom samo na proviziji,

neplaćene prakse.

Za generaciju Z, to su poslovi bez dostojanstva, potplaćeni i mentalno iscrpljujući.

Redefiniranje pojma “dobar posao”

“Generacija Z redefinira šta znači imati ‘dobar posao’, i iskreno, to se trebalo dogoditi odavno”, kaže Wright. Prema njenim riječima, visoka stopa izgaranja, fizički napor i nedostatak fleksibilnosti tjeraju mlade da traže druge puteve – od freelancinga do rada na daljinu.

Kevin Thompson, izvršni direktor 9i Capital Group, ističe da se promjena ogleda i u novim ekonomskim okolnostima:

“Ti poslovi su možda funkcionirali prije 20 godina kada su troškovi bili manji. Danas, uz enormne cijene stanarina i nagomilane dugove, jednostavno nije moguće preživjeti od niskih plata.”

“Znaju svoju vrijednost”

Drew Powers iz Powers Financial Group smatra da generacija Z ne bježi od posla, već od ponižavajućih uvjeta:

“Mlađe generacije cijene životna iskustva više nego golu zaradu. Ne žele biti zarobljene u poslovima s niskim dostojanstvom. Neke starije generacije to zovu lijenošću, ali ja to vidim kao svijest o vlastitoj vrijednosti.”

Šta slijedi?

Stručnjaci upozoravaju da će kompanije koje žele privući i zadržati mlade morati ponuditi ono što generacija Z traži – poštovanje, fleksibilnost, transparentne plate i brigu o mentalnom zdravlju. U suprotnom, rizikuju da ostanu bez radne snage.

“Budućnost pripada onim firmama koje ovu generaciju budu spremne susresti tamo gdje ona jeste”, zaključuje Wright.