Filmska priča kontroverznog agenta Titove tajne službe: Od "Jamesa Bonda" do smrti u bijedi
Karate Bob bio je poznat kao "jugoslovenski James Bond"/PrtSc
Slobodan Mitrić, poznatiji kao Karate Bob, ostao je upamćen kao jedna od najkontroverznijih figura iz sjene bivše Jugoslavije.
Tajni agent, majstor borilačkih vještina, pisac i čovjek tragične sudbine, decenijama je izazivao polemike, kako svojim tvrdnjama o djelovanju za državu, tako i nasilnim događajima koji su obilježili njegov život.
Rođen u bivšoj Jugoslaviji, Mitrić je karijeru započeo radeći za državu. Prema vlastitim riječima, obavljao je povjerljive zadatke širom Evrope, djelujući u interesu države i njenih sigurnosnih struktura.
Ipak, njegov se život, kako je tvrdio, nepovratno promijenio kada je odbio izvršiti naredbu o likvidaciji jedne mete. Zbog toga je bio prisiljen bježati iz domovine.
Zbog toga je 1973. godine stigao u Holandiju. Umjesto sigurnosti, međutim, dočekao ga je događaj koji će zauvijek obilježiti njegov život.
Na Božić iste godine, u Amsterdamu je ubio trojicu jugoslovenskih državljana, tvrdeći da su bili agenti poslani da ga likvidiraju. Policija je slučaj tretirala kao mafijaški obračun, dok je Mitrić uporno tvrdio da je riječ o samoodbrani i profesionalnom zadatku tajnog agenta koji je djelovao pod pokrićem. Sud ga je osudio na 13 godina zatvora.
Život na ivici egzistencije
Boravak u zatvoru Mitrić je iskoristio za učenje jezika i pisanje. Tokom robije nastala su njegova sjećanja na tajni svijet jugoslovenske obavještajne službe, kasnije objavljena pod naslovom „Titov tajni agent“ (Geheim agent van Tito).
U knjizi je prikazan kao svojevrsni „jugoslovenski Džejms Bond“, koji je po nalogu države izvršavao zadatke u Francuskoj, Švedskoj, Belgiji i zemljama Istočnog bloka. Tvrdio je da su njegove misije bile usmjerene protiv neprijatelja države i kriminalnih struktura, prenosi Dnevno.hr.
Nakon izdržane kazne, povratak u Jugoslaviju nije dolazio u obzir. Bio je uvjeren da bi ga tamo dočekala smrt. Holandske vlasti su ga, međutim, proglasile „nepoželjnim strancem“, pa je ostao bez prava na posao, socijalnu pomoć, zdravstvenu zaštitu i stalni boravak.
Uprkos tome, u Amsterdamu je proveo 43 godine, često na ivici egzistencije, ali, kako su svjedočili njegovi rijetki poznanici, s osjećajem dostojanstva i upornosti.
Žalio zbog raspada Jugoslavije
Njegov privatni život obilježila je velika ljubav prema ženi koja mu je bila i najveća podrška. Nakon njene smrti 2006. godine, Mitrićev život krenuo je nizbrdo. Ostao je bez ikakve pomoći vlasti te je preživljavao od pisanja knjiga, drama i eseja.
U djelima koja je objavljivao izražavao je patriotizam i duboku bol zbog raspada Jugoslavije.
Tokom 1992. godine, u jeku ratova na Balkanu, razmišljao je o povratku i priključenju srpskim jedinicama, ali to na kraju nije učinio. Umjesto toga, iz Amsterdama je slao pamflete i letke u kojima je pozivao na osvetu.
Posljednja godina njegovog života bila je posebno teška. Bolestan, bez doma i ikakve pomoći, živio je na tavanu napuštene školske zgrade u istočnom dijelu Amsterdama.
Kada su ga slučajno pronašli u novembru 2016. godine, bio je u lošem stanju. Prebačen je u bolnicu, gdje je preminuo u 68. godini života.
Na pitanje o svojoj prošlosti jednom je izjavio:
"Nisam ubio nikoga. Samo sam likvidirao neprijatelje države i kriminalce."