Dejan Matić: Moji sinovi nemaju telefone, društvene mreže su krive za "Ribnikar"
Vjerovatno ne postoji niko sa ovih prostora ko nije čuo za Matiće, braću blizance prepoznatljivih glasova uz čiju muziku uživaju mnoge generacije širom Balkana.
Pet minuta mlađi brat Dejan Matić gostovao je u jednoj od najnovijih epizoda podcasta Opet Laka.
Dejan i Laka su imali mnoštvo zanimljivih tema, od muzike do događaja koji su potresli cijeli naš region.
Jedan od takvih slučajeva bio je masakr u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar u Beogradu.
Matić smatra da društvene mreže imaju veliki uticaj na ponašanje djece, te da su krive za ovaj konkretni slučaj.
- Moji momci od 10 i 12 godina još nemaju telefone. Imaju oni računar, znaju bolje od mene na telefon, ali to što imaju je ograničeno. Malo se borimo, ali Bože moj. Samo sport i muzika i dobro je. Već će sada morati imati to, ali što kasnije, to bolje. Da se razumijemo, prije 20 godina nama nije bilo dostupno što je sad. I društvene mreže i ostalo. Zahvaljujući društvenim mrežama se desio "Ribnikar", ocijenio je Matić.
Laka je naveo da je ovaj užas na neki način preslikao dešavanja koja su, nažalost, učestala u Sjedinjenim Američkim Državama.
Matić je mislio da to nikada neće doći do nas, jer je to strašno. Zatim je opisao život u Beču.
- Nema tamo nikakvih incidenata. Još smo mi ovamo u mjestu u donjoj Austriji koje je kao Drvar. Onako, malo mjesto. Oni biciklima i rolerima idu u školu. Baš je mirno i tiho, za čim sam godinama žudio da imam, ispričao je.
Govorili su i o planovima za penziju.
- Ja sam ti za to, kada se dočeka to doba, više za mora malo. To mi je neki plan. Da li sam napravio kućicu negdje? Pa nešto sam se skućio malo u predgrađe Soluna. Super je more, toplo. Mi smo baš imali tu neku sreću da sam pređeš 50 metara od stana do plaže, kazao je Matić.
Ispričao je i o svojim davnim počecima, kada ga je Dragan Stojković Bosanac trebao čuti prvi put.
- E tada sam imao tremu burazeru... Prvi blok nikada proći. Ja mislim da i dan danas traje. Ja završio, sjedam pored Bosance i on ćuti. Pa samo reci nešto, samo nemoj da ćutiš. Kaže on: "Mali, dobro pjevaš, dobro ti to radiš, hajde dođi sutra kod mene pa ćemo malo u studio." Au, kakav je to bio trenutak. Onda su oni otišli, mene je pukao adrenalin, ne staje, pjevao bih do zore. Dosta sam naučio i što se tiče produciranja i pjevača i tako dalje. Prvi put ulaziš u studio, stavljaš slušalice, susrećeš se time. I ja bih sad sve pokazao u trideset sekundi, sve šta umijem. Bosanac kaže: "Mali, ručna, polako." I stvarno sam imao privilegiju i sreću uvijek raditi s najboljima. U principu se privatno i družim sa nekoliko njih, dodao je.
Cijelu epizodu pogledajte u nastavku:
