Dedduh Who See: Na Evroviziji su nam osvjetlali obraz, ali diodama
Ako ste ikad sumnjali da rep iz Boke može zvučati svjetski, a mirisati domaće, onda još niste slušali Who See. U najnoviju epizodu podcasta Opet Laka došao je čovjek koji stihovima šamara dosadu, beatom pakuje kritiku i koji zna da i najteže teme mogu proći ako ih zamotaš u duhovitost i ritam - Dejan Dedović, poznatiji kao Dedduh koji čini polovinu kultnog crnogorskog hop-hop dvojca Who See.
U razgovoru su se, naravno, dotakli i zajedničkih tačaka Lake i Who See-a: Eurosonga i MTV nagrade.
- Rambo Amadeus je bio prije nas. Da on nije pošao, ne znam da li bismo mi htjeli biti taj eksperiment. Nije uobičajeno da rep grupa ide na Eurosong. Bilo je tamo svega, ali rep koji mi pratimo se nikada nije pojavio na Eurosongu, počinje Dedduh.
Laka se nadovezuje:
- Bilo je interesantno kada ste na Euroviziji bili u svemirskim skafanderima, nije vam se vidjelo lice, i oni sa Eurovizije vam ugrade svjetla.
Dedduh podsjeća na njihovu ljubaznost, stavljanje led diodica da bi im se osvjetlilo lice.
- I da vam se osvjetli obraz, dodaje Laka kroz smijeh.
Dedduh podsjeća da Who See tada nije prošao u finale Eurosonga.
- Mi smo željeli da prođemo, ali kada se to nije desilo, to nismo shvatili tragično. Nama je bilo glavno da smo mi taj projekat iznijeli da ispadne takav kakav jeste. I sada kada se pusti ta pjesma ili nastup, a pjesma pogotovo, ne ispada ni iz kakvog našeg izraza. Ne ispada ni produkcijski. Ne može da se odredi: "A dobro, to je to vrijeme." Produkcijski i sad zvuči pakleno dobro, dodaje.
Prisjeća se rada na pjesmi.
- Masterovali smo u Beogradu. Željko Veljković i Wilkuh Sky su bili tandem koji je radio na pjesmi. Mastering je nauka za sebe. Ti radiš jedan master, ja drugi, onaj tamo treći, opet ti masteri neće imati neki univerzalni standard. Svaki put će da se desi da svaki od nas ima neki svoj pečat. I sad kada sve te pjesme skupiš na gomilu, one opet neće zvučati isto, ni po toj jačini zvuka. Važno je da će postojati neka razlika, navodi Dedduh.
Laka kaže kako će Beyonce uvijek zvučati najglasnije, ali "hajde napravi kao Beyonce...".
- Ne znam ni čemu to služi ako ta tvoja pjesma bude najglasnija, pa uzme neki DJ da pušta cijelu noć i onda pusti tu pjesmu. Ne znam čemu to. Mislim da muziku treba raditi po svom osjećaju i ne opterećivati se, dodaje.
Laka navodi da se muzika mora napraviti i standardno i za, recimo, radio, a Dedduh kaže da se to na kraju uvijek i postigne.
- Ne treba se oko toga sekirati, kaže.
Dotakli su se početaka Who See-a. Prvi album im se zvao "Sviram kupcu".
- To je bilo vrijeme kada smo bili entuzijasti. Život nam je bio samo rep. Samo da to izbačimo, nismo maštali ni o čemu. To je nešto što nas je i tada iznenadilo. Ja ni sada ne mogu da vjerujem da se takvo nešto desilo. Ali hajde da počnemo od početka. Znači samo smo o repu razmišljali. Bilo nam je jasno da nam je cilj napraviti album koji ćemo da imamo u rukama. Onog trenutka kada smo ga uzeli u ruke bilo je: "Šta sad?" Pa valjda se tu posao ne završava, valjda bi sada trebalo da idemo po nekakvim radio stanicama, televizijama, da pričamo kako nam je bilo teško, kako smo se odricali ovoga, onoga... Jesmo se mi odricali, ali to je nama bila zabava, mi smo to željeli, da tako živimo. Pa kada smo to snimili, onda smo shvatili i gdje smo griješili, koliko smo mogli više, onda smo počeli da radimo drugi album, pa treći... Bili smo sve bolji i bolji, priča Dedduh.
A onda su uslijedili milioni pregleda na YouTubeu.
- Tada nam je bilo jasno da izlazimo iz čahure, kaže on.
Cijelu epizodu podcasta pogledajte u nastavku:
