Da li ljudi stvarno mogu znati ''kada ih neko gleda''?

Sigurno ste barem jednom u životu osjetili onaj neugodan trnac niz vrat, osjećaj da vas neko gleda s druge strane prostorije. Zanimljivo je da ovaj fenomen prijavljuje između 68 i 94 posto ljudi, prema raznim istraživanjima kroz godine. Ali, je li taj osjećaj stvaran, ili je u pitanju samo plod naše mašte?

Ovaj fenomen nije nov. Još 1898. godine, psiholog s Univerziteta Cornell, Edward Titchener, pisao je o studentima koji su bili uvjereni da mogu "osjetiti" kada ih neko gleda, te da sami mogu izazvati da se neko okrene samo dugotrajnim gledanjem u njihov potiljak. Uprkos ovim uvjerenjima, nauka je ostala skeptična.

Dakle, da li zaista možemo osjetiti kada nas neko gleda? Nažalost za one koji priželjkuju postojanje takvih sposobnosti, naučni dokazi su prilično jasni – ne postoji uvjerljiv dokaz da možemo osjetiti nečiji pogled.

Brojna istraživanja sprovedena tokom 20. vijeka pokazuju da nema statistički značajnih rezultata koji bi potvrdili postojanje ovog "šestog čula". Na primjer, istraživač sa Stanforda, Coover, još 1912. godine pokazao je da ljudi nisu uspješni u pogađanju kada ih neko zaista gleda. Kasnija istraživanja donosila su slične rezultate – skeptici nisu pronašli dokaze, dok su zagovornici paranormalnog tvrdili suprotno, često bez rigoroznih naučnih metoda.

Jedan od razloga zašto se i dalje vjeruje u ovu sposobnost leži u ljudskoj psihologiji. Ljudi su skloni kognitivnoj disonanci i potvrđivanju svojih uvjerenja. Kada osjetimo da nas neko gleda i okrenemo se, a osoba zaista uspostavi kontakt očima, skloni smo to upamtiti kao dokaz. S druge strane, kada nas niko ne gleda, jednostavno zaboravljamo taj trenutak.

U konačnici, osjećaj da nas neko gleda vjerovatno nema ništa paranormalno u sebi. Najvjerovatnije je riječ o kombinaciji slučajnosti, nesvjesnih ponašanja drugih ljudi i naše prirodne sklonosti da tražimo smisao u slučajnim događajima.

Dakle, sljedeći put kada osjetite da vas neko posmatra, sjetite se da je možda u pitanju samo vaša mašta – ili, kako bi neki rekli, mala doza paranoje, piše IFLScience.