Vratite se u dane bez smartfona: Osam navika iz 80-ih i 90-ih koje su bile dio svakodnevnice

Prelistavali ste telefonski imenik? Premotavali VHS kasete? To je bio život prije pametnih telefona. Danas je to teško čak i zamisliti. Ali 80-ih i 90-ih, to su bili svakodnevne navike koje smo uzimali zdravo za gotovo.

I dok se može činiti kao vrijeme koje bi mnogi radije zaboravili, postoji nešto nesumnjivo nostalgično u svemu tome.

Hajde da krenemo na put niz stazu sjećanja, hoćemo li? Obećavamo, isplatiće se. Kako je izgledao život prije nego što su zavladali pametni telefoni.

1) Umjetnost čitanja mapa

Čitanje mapa je vještina, čak i umjetnička forma. Sjećate se gigantskih, sklopivih mapa koje su bile vaš jedini vodič na putovanjima? Ili onih pozamašnih atlase koji su zauzimali pola prostora u rancu? To je bio vaš GPS.

Ima nešto u navigaciji kroz ukrštene linije i sitne fontove na prevelikom komadu papira koji sada izgleda tako strano. Ali tada, to je bila samo norma.

Izgubili biste se, pogrešno skrenuli i završili na putevima koji nisu bili ni na mapi. Ali sve je to bio dio avanture. I nemojmo zaboraviti zadovoljstvo da konačno pronađete svoje odredište nakon sati žmirkanja na detalje na mapi.

Pametni telefoni su možda napravili navigaciju, ali su također oduzeli uzbuđenje i šarm starog školskog čitanja mapa. To vam nedostaje, zar ne? Možda i jugoplastika sandale, vožnja zastavom do morac ljetovanja u Jugoslaviji koja danas bude nostalgiju”?

2) Čekajući da se fotografije razviju

Živo se sjećamo iščekivanja i uzbuđenja koje smo osjećali dok smo čekalo da se fotografije razviju. Snimanje slike tada nije bio samo klik na ekranu. Bio je to čitav proces.

Uzbuđenje učitavanja filma u kameru, pažljivo biranje snimaka jer ste imali samo ograničen broj, i neizvjesnost da ne znate kako su vaše fotografije ispale dok nisu razvijene.

Jedan poseban primjer sa 16. rođendana. Slikanje sa svojim prijateljima, smijanje i poziranje ispred kamere. Uzbuđenje da se vide te fotografije. Ali to je bilo sedmicu dana čekanja. Sedmica ispunjena iščekivanjem i nestrpljivošću.

Kada konačno držite te sjajne otiske u rukama, osjećate se kao da otvarate poklon. Svaka fotografija je bila iznenađenje, sjećanje zauvijek zarobljeno.

3) Snimanje muzike na kasete

Prije Spotifya i Apple Music, bile su kasete i snimanje svojih omiljenih pjesama. Stvaranje savršenog "mikstejpa" bio je čin ljubavi. To je uključivalo sate slušanja radija, spremnosti da se pritisne dugme "snimanje" (REC) kada je vaša omiljena pjesma na redu.

A ako ste imali sreće, uspjeli biste da ga snimite bez glasa DJ-a na početku ili na kraju. Ali evo nešto što možda ne znate: ove domaće kompilacije nisu bile samo slušanje omiljenih melodija.

One su bili oblik samoizražavanja i način komunikacije. Dobro nasnimljena kaseta mogla bi reći više o vašim osjećanjima nego što bi bilo koje pismo ili razgovor ikada mogao. U eri u kojoj možemo da kreiramo playliste sa nekoliko dodira na ekranu, umjetnost i strpljenje su nešto što smo ostavili iza sebe u prošlosti.

4) Dial-up Internet iskustvo

Internet je bio drugačija zvijer 80-ih i 90-ih. A pod drugačijim, mislimo sporije. Mnogo sporije.

Sjećate se škripavog zvuka dial-up veze? To je bio soundtrack za vaše strpljenje dok ste čekali da se vaša omiljena web stranica učita.

Zaboravite na streaming video zapise ili preuzimanje muzike, samo otvaranje e-pošte bilo je dostignuće. A onda je bila tu i delikatna ravnoteža vremena na internetu i telefonskog vremena. Niste mogli da koristite telefon i internet u isto vrijeme. Izbor između ćaskanja sa prijateljima ili surfovanje internetom bilo je prava dilema.

Uprkos ovim izazovima, bilo je nešto neobično zadovoljavajuće u cijelom tom procesu. To je učinilo da se pristup informacijama oseća kao velika potraga, putovanje vredno truda.

5) Uzbuđenje televizije uživo

U eri Netflixa teško je zapamtiti vrijeme kada niste mogli samo pauzirati, premotati ili preskočiti emisiju. Morali ste da budete ispred televizora u pravo vrijeme ili biste rizikovali da propustite svoj omiljeni program.

Sjećate se da smo žurili kući iz škole samo da bismo gledali crtani, “Dinastiju” ili “Bolji život”? Ako propustimo, morali smo da sačekamo reprizu ili da nam neko prepriča epizodu sljedećeg dana. Zatim je bilo onih trenutaka koji zaustavljaju srce tokom finala sezone ili sportskih utakmica.

Morali ste da gledate uživo da biste iskusili neizvjesnost sa svima ostalima. Nema spojlera, nema sneak peeks. Samo čisto nepatvoreno uzbuđenje. Dok današnje streaming platforme nude praktičnost i kontrolu, oni ne mogu baš ponoviti zajedničko uzbuđenje koje je išlo sa gledanjem televizije uživo.

6) Radost nedostupnosti

U današnjem hiper-povezanom svijetu, to može zvučati čudno, ali bilo je vrijeme kada je biti nedostupan bilo normalno, čak i oslobađajuće. Prije nego što su mobilni telefoni postali naši stalni pratioci, napuštanje kuće značilo je ostavljanje svijeta iza sebe.

Nije bilo e-pošte za provjeru, nema obavještenja na društvenim mrežama na koje treba odgovoriti i nema poziva koji bi vam prekinuli dan. Zaista ste mogli da se isključite i uronite u trenutak. Bilo da je to mirna šetnja parkom, duga vožnja ili čak samo mirno veče kod kuće sa knjigom.

To je ironično, zar ne? Tehnologija je učinila komunikaciju tako lakom, ali luksuz isključivanja je nešto za čime sada žudimo. To je povratak u jednostavnija vremena kada biti nedostupan nije bio razlog za zabrinutost, već dobrodošao predah od svijeta.

7) Rukom pisana pisma i kartice

Postoji nešto nevjerovatno lično i iskreno u rukom pisanim pismima i karticama koje digitalna komunikacija ne može sasvim ponoviti.

Prije nego što su e-mailovi i tekstualne poruke postali naši načini korespondencije, ljudi su odvojili vrijeme da stave olovku na papir. Svako slovo je bilo pažljivo napisano, svaka riječ izabrana sa mišlju i namjerom.

Rođendani i praznici obilježavani su prilivom šarenih čestitki u poštanskom sandučetu, od kojih je svaka nosila ličnu poruku od voljene osobe. Radost otvaranja ovih kartica i čitanja bilješki bila je nemjerljiva.

8) Vrijednost strpljenja

Prije ere trenutnog zadovoljstva koje su donijeli pametni telefoni i internet, život je zahtjevao malo više strpljenja. Morali ste da sačekate svoju omiljenu pjesmu na radiju, da se fotografije razviju, da stignu pisma, da se emisije emituju.

Ovo bi moglo izgledati nezgodno u našem brzom svijetu danas, ali nas je naučilo da cijenimo stvari koje imamo i trenutke koje doživljavamo. Bio je to podsjetnik da je za dobre stvari često potrebno vrijeme i da čekanje može biti dio radosti, piše Radiosarajevo.

U našoj žurbi da sve dobijemo sada, važno je zapamtiti da ponekad, čekanje nije samo neophodno, već je korisno.