Videoigre i razvoj dječjeg mozga: Da li su stvarno opasne ili ipak imaju prednosti?

Postoje i dobre i loše strane/Pixabay

Postoje i dobre i loše strane/Pixabay

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Videoigre su dio svakodnevnice većine današnje djece, a pitanje koje mnogi roditelji postavljaju glasi: Jesu li one štetne ili korisne za razvoj mog djeteta?

I dok se nekad vjerovalo da su igre isključivo negativne, moderna znanost donosi nijansiraniju sliku – ključ je u umjerenosti.

Aktivacija centra za nagradu

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Igranje videoigara aktivira centar za nagradu u mozgu i potiče izlučivanje dopamina – hormona sreće. To objašnjava zašto djeca mogu igrati satima bez pauze. Međutim, pretjerano igranje može dovesti do ovisničkog ponašanja, osobito kod djece koja još razvijaju sposobnost samokontrole.

Kognitivne koristi

Kada se igra u razumnim količinama, igranje može potaknuti razvoj važnih mentalnih sposobnosti. Neka istraživanja pokazala su da videoigre mogu poboljšati multitasking, vizuelnu percepciju, sposobnost donošenja odluka i prostorno snalaženje. Djeca također kroz igru često jačaju koncentraciju i reflekse.

Negativni utjecaji: san i pažnja

S druge strane, prekomjerno igranje, osobito pred spavanje, remeti san jer plavo svjetlo s ekrana ometa lučenje melatonina. Djeca mogu imati problema s uspavljivanjem i kvalitetom sna, što utječe na svakodnevno funkcioniranje.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Također, navikavanje na brzu stimulaciju koju igre pružaju može dovesti do poteškoća s održavanjem pažnje tokom sporijih aktivnosti poput školskih zadataka ili čitanja.

Šta je s nasilnim igrama?

Većina djece neće razviti agresivno ponašanje zbog igranja igara, no kod djece s već postojećim sklonostima nasilne igre mogu dodatno pojačati negativne obrasce. Znanstvena istraživanja pokazala su da već 15 minuta igranja nasilnih igara može potaknuti agresivne misli i emocionalnu napetost, prenosi Žene.ba.

Videoigre nisu nužno neprijatelj dječjeg razvoja – mogu biti alat za učenje, razvijanje vještina i razonodu. No, važno je postaviti granice, pratiti sadržaj koji dijete igra i poticati ravnotežu s fizičkom aktivnošću, druženjem i snom. Umjerenost, kao i uvijek, ostaje ključ svega.