Dying Light: The Beast - Pretvorite se u parkour zvijer u najnovijem Techlandovom hororu

Nakon što su nas ugodno iznenadili sa originalnim Dying Lightom, kombinujući parkour iz prvog lica sa survival hororom u kojem je svaki zalazak sunca izazivao nervozu, ekipa iz poljskog studija Techland nas je potom i blago razočarala sa ekspanzijom za isti, zamijenivši njegovo urbano okruženje sa ruralnim, koje je bilo sve samo ne prikladno za parkour.

I tu dolazimo do najnovijeg nastavka Dying Light sage, podnaslova The Beast, koji kombinuje original sa njegovom ekspanzijom na prilično interesantan i neočekivan način.

Najnoviji nastavak

Borderlands 4 - Šareni haos

Naime, Techland nam ovaj put nudi i urbano parkour igralište (u vidu fiktivnog malog grada negdje u Zapadnim Alpama), ali i prirodu kroz koju ćemo se više voziti nego trčati i skakati (u vidu šuma i jezera koje okružuju spomenuti grad). A tamo nas i ovaj put čeka Kyle Crane, glavni lik originalnog Dying Lighta, koji je i dalje bijesan i antipatičan… iako ovaj put ima nešto bolje opravdanje za to, obzirom da je proteklih 13 godina proveo u zatočeništvu gdje ga je misteriozni Baron inficirao sa genima zombija koji lutaju postapokaliptičnim svijetom igre.

Foto: Screenshot/Strange Roads

I dok će mu dotični geni omogućiti da se povremeno i sam pretvori u naslovnu Zvijer, dajući mu izvjesne supermoći, vrijedi napomenuti kako je Dying Light: The Beast u suštini zadržao više-manje sve karakteristike originala i njegove ekspanzije. Drugim riječima, priča i likovi su i dalje (naj)slabija strana igre, a da i ne spominjemo to kako joj generalno nedostaje parkour energije u trenucima kada od igrača očekuje da lutaju njenim prirodnim lokacijama.

Sa druge strane, igra i dalje blista kada se fokusira na svoje najbolje aspekte - parkour i horor baziran na izmjeni dana i noći. Trčanje i penjanje po kojekakvim zgradama, dok krajičkom oka skenirate okolinu i planirate novu rutu, je i dalje čisti užitak.

Foto: Screenshot/Strange Roads

Baš kao što je mrkli mrak igrinih noći i dalje oličenje straha - i to ponajviše zahvaljujući tzv. “Volatile” zombijima kojima je skoro nemoguće pobjeći jednom kada vas namirišu i zaganjaju - zbog čega ćete redovno gledati da questove obavljate po danu i da se što manje zadržavate vani nakon zalaska sunca.

Uzimajući sve to u obzir, Dying Light: The Beast možda i ne zvuči kao posebno drugačija igra u odnosu na original. Ali, dok budete lutali njenim svijetom, uživajući u parkouru i redovno gledajući na sat kako biste isplanirali povratak do najbliže sigurne lokacije prije nego padne mrak, shvatićete kako veće izmjene zapravo i nisu bile toliko neophodne.

Foto: Screenshot/Strange Roads

Za opširnije utiske iz igre i više recenzija najnovijih naslova, posjetite Strange Roads na: medium.com/strange-roads