DOOM: The Dark Ages - Srednjovjekovni pakao u FPS formi kakav niste mogli zamisliti
Šta god vi mislili o Doomu i pucačinama iz prvog lica generalno, id Softwareu definitivno treba skinuti kapu - nakon što su vratili svoj kultni serijal u centar pažnje gaming javnosti 2016. godine, nastavili su da ga osvježavaju sa igrama koje su sve samo ne neinspirativni nastavci.
Doom: Eternal je tako ubrzao akciju svog prethodnika i obogatio formulu sa novim pokretima za Doom Slayera - uključujući uvijek dobrodošli i zabavni dupli skok - da bi nam sada, sa najnovijim nastavkom podnaslova The Dark Ages, ponudili nešto potpuno drugačije.
A to nešto drugačije je Doom sa štitom i buzdovanom.
***
Da, dobro ste pročitali: Doom Slayer ovaj put na raspolaganju ima štit sa kojim će moći blokirati protivničke napade, dok će pravovremeni blok rezultirati i dobrim starim pariranim napadom. Štaviše, posljednja igra u kojoj sam se ovoliko fokusirao na pariranje protivničkim napadima je bio kultni Sekiro, što bi vam trebalo reći dosta toga o tome koliko je Doom: The Dark Ages drugačiji od svojih prethodnika.
Osim za blokiranje, štit ćete moći koristiti i ofanzivno, bacajući ga na protivnike poput bumeranga, a igra će vas često tjerati i da se protivnicima - pogotovo onim većim - unesete u lice. Te da ih, nakon nekoliko pravovremenih blokada, nastavite udarati šakama ili već spomenutim buzdovanom.
No, to što se igra fokusira na blokiranje napada i borbu na blizinu ne znači da je id Software zaboravio na napucavanje - ipak ovdje govorimo o novom nastavku serijala koji je zaslužan za nastanak kompletnog FPS žanra. Napucavanje je tako i ovaj put vrhunsko i, pored odličnog feedbacka prilikom korištenja svakog oružja, dodatno je obogaćeno sa nekoliko noviteta. Pored klasičnih sačmarica i bacača raketa, tu su sada i nešto manje uobičajena oružja, poput onog koje će protivnike gađati kolcima, ili recimo maštovite puške koja pred vašim očima melje lobanje i protivnike gađa njihovim ostacima.
Uz to, The Dark Ages za razliku od Eternala neće zahtijevati da izbor oružja prilagođavate specifičnim protivnicima - umjesto toga, bićete slobodni da eksperimentišete i sukobima pristupate sa oružjem koje želite.
I što je najbolje od svega, svaki aspekt igre je prožet onim klasičnim heavy metal stilom na koji smo navikli - od gitarskim riffovima bogatog soundtracka, preko očekivanih i neočekivanih lokacija koje ćete posjetiti tokom igre, pa do nivoa na kojima ćete upravljati ogromnim robotima, ili letjeti na leđima još većeg zmaja.
Ukratko - Doom se vratio i, uprkos nešto sporijoj srednjovjekovnoj akciji, nije izgubio ni trunku energije po kojoj pamtimo ovaj legendarni FPS serijal.
Za više tekstova o igrama i recenzija najnovijih naslova, posjetite Strange Roads na: medium.com/strange-roads
