Da li vas vještačka inteligencija čini glupljim?
Svako ko je ikada polagao standardizovani test zna da trka za odgovorom na opsežno esej-pitanje za 20 minuta ili manje zahtijeva ozbiljnu moždanu snagu. Neograničen pristup vještačkoj inteligenciji (AI) svakako bi olakšao mentalno opterećenje. Ali, kao što sugeriše nedavna studija istraživača s Massachusetts Institute of Technology (MIT), ta pomoć može imati svoju cijenu.
Tokom serije sesija pisanja eseja, studenti koji su radili sa i bez ChatGPT-a bili su povezani na elektro-encefalograme (EEG) kako bi se izmjerila njihova moždana aktivnost dok su naporno radili. U svim aspektima, korisnici AI-a pokazali su znatno nižu neuronsku aktivnost u dijelovima mozga povezanim s kreativnim funkcijama i pažnjom. Studenti koji su pisali uz pomoć chatbota takođe su imali mnogo teže dati tačan citat iz rada koji su upravo napisali.
Ovi nalazi su dio rastućeg broja istraživanja o potencijalno štetnim efektima korištenja vještačke inteligencije za kreativnost i učenje. Ovaj rad ukazuje na važna pitanja o tome da li impresivni kratkoročni dobici koje pruža generativna umjetna inteligencija mogu izazvati skriveni dugoročni dug.
MIT-ova studija nadopunjuje nalaze dvije druge visokoprofilne studije o odnosu između korištenja umjetne inteligencije i kritičkog mišljenja. Prva, koju su proveli istraživači u Microsoft Researchu, anketirala je 319 radnika znanja koji su koristili generativnu umjetnu inteligenciju barem jednom sedmično. Ispitanici su opisali da su uz pomoć umjetne inteligencije obavljali više od 900 zadataka, od sažimanja dugih dokumenata do dizajniranja marketinške kampanje. Prema samoprocjenama učesnika, samo 555 od ovih zadataka zahtijevalo je kritičko mišljenje, poput potrebe za detaljnim pregledom rezultata umjetne inteligencije prije nego što se proslijedi klijentu ili revizije upita nakon što je umjetna inteligencija generirala neadekvatan rezultat u prvom pokušaju. Ostali zadaci su smatrani u suštini besmislenim. Sveukupno, većina radnika je izjavila da im je potrebno manje ili mnogo manje kognitivnog napora za obavljanje zadataka pomoću generativnih AI alata kao što su ChatGPT, Google Gemini ili Microsoftov vlastiti AI asistent Copilot, u poređenju s obavljanjem tih zadataka bez AI.
U drugoj studiji, koju je proveo Michael Gerlich, profesor na SBS Swiss Business School, 666 pojedinaca u Britaniji pitano je koliko često koriste vještačku inteligenciju i koliko joj vjeruju, prije nego što su im postavili pitanja zasnovana na široko korištenoj procjeni kritičkog mišljenja. Učesnici koji su više koristili vještačku inteligenciju postigli su niže rezultate u svim kategorijama. Dr. Gerlich kaže da su ga nakon objavljivanja studije kontaktirale stotine srednjoškolskih i univerzitetskih nastavnika koji se bave rastućim usvajanjem vještačke inteligencije među svojim učenicima, a koji su, kako kaže, „smatrali da se studija bavi upravo onim što trenutno doživljavaju“.
Ostaje otvoreno pitanje hoće li vještačka inteligencija dugoročno ostaviti ljudske mozgove mlohavim i slabim. Istraživači sve tri studije naglasili su da je potreban daljnji rad kako bi se utvrdila konačna uzročna veza između povećane upotrebe vještačke inteligencije i oslabljenog mozga. U studiji dr. Gerlicha, na primjer, moguće je da se ljudi s većom sposobnošću kritičkog mišljenja jednostavno manje oslanjaju na vještačku inteligenciju. MIT studija, s druge strane, imala je mali uzorak (ukupno 54 učesnika) i fokusirala se na jedan uski zadatak. Štaviše, generativni alati vještačke inteligencije eksplicitno nastoje olakšati mentalno opterećenje ljudi, kao što to čine mnoge druge tehnologije. Još u 5. vijeku prije nove ere, Sokrat je citiran kako gunđa da pisanje nije “napitak za pamćenje, već za podsjećanje”. Kalkulatori štede blagajnike od izračunavanja računa. Navigacijske aplikacije uklanjaju potrebu za čitanjem karte. Ipak, malo ko bi tvrdio da su ljudi zbog toga manje sposobni.
Malo je dokaza koji ukazuju na to da dopuštanje mašinama da izvršavaju mentalne naredbe korisnika mijenja inherentnu sposobnost mozga za razmišljanje, kaže Evan Risko, profesor psihologije na Univerzitetu Waterloo, koji je, zajedno sa kolegom Samom Gilbertom, skovao termin “kognitivno rasterećenje” kako bi opisao kako ljudi odbacuju teške ili zamorne mentalne zadatke u korist vanjskih pomagala.
Zabrinjavajuće je to što, kako kaže dr. Risko, generativna umjetna inteligencija omogućava “rasterećenje mnogo složenijeg skupa procesa”. Rasterećenje dijela mentalne aritmetike, koja ima samo uski skup primjena, nije isto što i rasterećenje misaonog procesa poput pisanja ili rješavanja problema. A kada mozak jednom razvije sklonost rasterećenju, može biti teško riješiti se te navike. Tendencija traženja najmanje napornog načina za rješavanje problema, poznata kao “kognitivna škrtost”, mogla bi stvoriti ono što dr. Gerlich opisuje kao povratnu petlju. Kako pojedincima koji se oslanjaju na umjetnu inteligenciju postaje teže kritički razmišljati, njihov mozak može postati škrtiji, što će dovesti do daljnjeg rasterećenja. Jedan učesnik u studiji dr. Gerlicha, veliki korisnik generativne umjetne inteligencije, požalio se: “Toliko se oslanjam na umjetnu inteligenciju da ne mislim da bih znao kako riješiti određene probleme bez nje.”
Mnoge kompanije se raduju mogućim povećanjima produktivnosti od većeg usvajanja umjetne inteligencije. Ali mogao bi postojati i mali problem.
„Dugoročno propadanje kritičkog mišljenja vjerovatno bi rezultiralo smanjenom konkurentnošću“, kaže Barbara Larson, profesorica menadžmenta na Univerzitetu Northeastern.
Dugotrajna upotreba vještačke inteligencije takođe bi mogla učiniti zaposlenike manje kreativnim. U studiji na Univerzitetu u Torontu, 460 učesnika je dobilo zadatak da predlože maštovite načine korištenja niza svakodnevnih predmeta, poput automobilske gume ili para pantalona. Oni koji su bili izloženi idejama generiranim umjetnom inteligencijom imali su tendenciju da daju odgovore koji su smatrani manje kreativnim i raznolikim od kontrolne grupe koja je radila bez pomoći.
Na primjer, kada su u pitanju pantalone, chatbot je predložio da se jedan par napuni sijenom kako bi se napravila polovina strašila – u suštini sugerirajući da se pantalone ponovo koriste kao pantalone. Nasuprot tome, učesnik bez pomoći predložio je da se u džepove stave orasi kako bi se napravila neobična hranilica za ptice.
Postoje načini da se mozak održava u formi. Dr. Larson smatra da je najpametniji način da se napreduje s umjetnom inteligencijom ograničavanje njene uloge na ulogu “entuzijastičnog, ali pomalo naivnog asistenta”. Dr. Gerlich preporučuje da se, umjesto da se od chatbota traži da generira konačni željeni rezultat, treba tražiti da ga se podstiče u svakom koraku na putu do rješenja. Umjesto da ga se pita “Gdje da idem na sunčan odmor?”, na primjer, moglo bi se početi pitanjem gdje najmanje pada kiša i nastaviti odatle.
Članovi Microsoftovog tima također su testirali AI asistente koji prekidaju korisnike “provokacijama” kako bi ih potaknuli na dublje razmišljanje. Slično tome, tim sa univerziteta Emory i Stanford predložio je preoblikovanje chatbotova da služe kao “asistenti za razmišljanje” koji korisnicima postavljaju istraživačka pitanja, umjesto da jednostavno daju odgovore. Zamislite da bi Sokrat to od srca odobrio.
Takve strategije možda neće biti toliko korisne u praksi, čak ni u malo vjerovatnom slučaju da kreatori modela podese svoje interfejse kako bi chatbotove učinili nezgrapnijima ili sporijima. To bi čak moglo imati i svoju cijenu. Studija Univerziteta Abilene Christian u Teksasu otkrila je da AI asistenti koji su više puta uskakali s provokacijama degradiraju performanse slabijih programera na jednostavnom programerskom zadatku.
Druge potencijalne mjere za održavanje aktivnosti ljudskog mozga su jednostavnije, iako i prilično dominantnije. Previše revni korisnici generativne umjetne inteligencije mogli bi biti obavezni da sami smisle odgovor na upit ili jednostavno pričekaju nekoliko minuta prije nego što im se dozvoli pristup umjetnoj inteligenciji. Takvo “kognitivno prisiljavanje” može dovesti do boljih rezultata korisnika, prema Zani Buçinci, istraživačici u Microsoftu koja proučava ove tehnike, ali će biti manje popularno. “Ljudi ne vole da ih se prisiljava da se angažuju”, kaže ona. Potražnja za zaobilaznim rješenjima bi stoga vjerovatno bila velika. U demografski reprezentativnom istraživanju koje je u 16 zemalja provela konsultantska kuća Oliver Wyman, 47% ispitanika reklo je da bi koristili alate generativne umjetne inteligencije čak i ako bi im poslodavac to zabranio.
Tehnologija je toliko mlada da za mnoge zadatke ljudski mozak ostaje najoštriji alat u setu alata. Ali s vremenom će i potrošači generativne umjetne inteligencije i njeni regulatori morati procijeniti da li njene šire koristi nadmašuju sve kognitivne troškove. Ako se pojave jači dokazi da umjetna inteligencija čini ljude glupima, hoće li ih biti briga?
