Skrivena priča o svadbi Tita i Jovanke: Evo kako je izgledalo tajno vjenčanje
Josip Broz Tito i Jovanka Broz
Veza između Josipa Broza Tita i Jovanke Budisavljević započela je u jednom od najdramatičnijih perioda jugoslovenske historije - tokom Drugog svjetskog rata, kada su se sudarale ideje, snage i sudbine naroda.
Susret u ratnom vihoru
Jovanka je rođena 1924. godine u selu Pećani kraj Kosjerića. Bila je mlada, hrabra i odlučna žena koja je kao djevojka pristupila partizanskom pokretu. Pridružila se Narodnooslobodilačkoj vojsci i vrlo brzo je postala dio Titovog obezbjeđenja. Upravo tu, u okolnostima punih opasnosti i povjerenja, između nje i vođe Jugoslavije rodila se posebna veza.
Tito, tada već poznat kao nepokolebljivi vođa partizanskog pokreta, vidio je u Jovanki ne samo vjernu borbu i snagu, već i ženu koja će mu biti saputnik u izazovima koji su pred njima.
Ljubav u vrijeme rata i politike
Njihova veza nije bila laka. Usred ratnih dana, gdje je svaki trenutak mogao biti posljednji, ta bliskost brzo je prerasla u duboku emotivnu povezanost. Jovanka je za Titu postala ne samo vjerna pratilja, već i simbol mladosti i nade u obnovu zemlje.
Međutim, nakon rata, njihova ljubav naišla je na prepreke – političke intrige, protivljenje najbližih saradnika i strogu kontrolu javnosti. Uprkos tome, njihova veza se održala, pa je rezultirala tajnom svadbom 1952. godine.
Zabranjena bliskost pretvorena u brak
U godinama nakon Drugog svjetskog rata, Josip Broz Tito bio je najmoćniji čovjek Jugoslavije, a svaka emocija koju je pokazivao bila je politički obojena. Njegova bliskost s mladom i posvećenom partizankom, Jovankom Budisavljević, godinama je bila tema šapata u partijskim i vojnim krugovima.
Jovanka, Ličanka čvrstog karaktera, školovana vojnikinja i član obezbjeđenja predsjednika, sve češće se pojavljivala u njegovoj blizini. Njihova veza, međutim, bila je pod budnim okom tadašnje partijske vrhuške, a posebno je nervirala Edvarda Kardelja i Aleksandra Rankovića, koji su u njoj vidjeli prijetnju stabilnosti i utjecaju koji su do tada nesmetano imali.
Venčanje bez svedoka
Tito i Jovanka vjenčali su se 15. aprila 1952. godine u strogoj tajnosti, u vili "Dunavka" na Pajzošu, u Sremu, nedaleko od Iloka. Bez rodbine, bez prisustva javnosti – samo u društvu nekoliko najvjernijih saradnika i funkcionera.
Nisu sačuvane fotografije sa samog vjenčanja, a mediji su šutili. Javnost nije znala da je Tito oženjen sve do septembra iste godine.
Zvanična potvrda kroz pozivnicu
Tek 18. septembra 1952. godine, svijet je saznao da Tito ima suprugu – kada je u pozivnici za zvanični prijem u čast britanskog ministra Entonija Idna navedeno da će domaćin biti predsjednik Tito "sa suprugom Jovankom Broz". Taj trenutak izazvao je šok, ali i divljenje.
U elegantnoj haljini od bordo satena, sa zlatnom ogrlicom i dijamantskim brošem, Jovanka je zablistala pored predsjednika u bijeloj uniformi. Njih dvoje izgledali su kao moćan tandem nove države, oličenje samopouzdanja i jugoslovenske snage.
"Tito je bio obožavan lider, a Jovanka je umjela da se postavi rame uz rame s njim. U njoj je bilo dostojanstva, čvrstine, ali i tihe tuge koja je godinama rasla", napisala je Vesna Kljajić, novinarka koja je decenijama pratila život Brozove udovice.
Nevidljiva prva dama
Umjesto očekivane pozicije prve dame, Jovanka je postepeno potiskivana iz političkog i javnog života. U početku je bila aktivna – pratila Tita na putovanjima, sjedila uz njega na zvaničnim večerama sa svjetskim liderima, od Indire Gandi do Brežnjeva. Njen stil, stav i autoritet ostavljali su snažan utisak.
Ali kako su rasli politički pritisci i strah od njenog utjecaja, tako je rasla i izolacija.
"Bila sam njegova supruga i saradnica, ali prije svega njegova najvjernija saputnica. Ništa nisam tražila za sebe, sve sam dala za njega i za Jugoslaviju", rekla je Jovanka u jednom od rijetkih intervjua poslije Titove smrti.
Ljubav u sjenci države
Njihov brak nikada nije bio običan. Bio je to savez vođe i vojnikinje, dvije snažne ličnosti spojene ratom, državom, ali i ličnom bliskošću. Tito je Jovanki povjeravao najintimnije misli, čak i u poznim godinama kada su ih političke igre razdvajale.
Zabilježeno je da su posljednjih godina života rijetko viđali jedno drugo. Jovanka nije smjela da ga posjećuje bez dozvole. Čak i kada je Tito ležao na VMA, teško bolestan, odbijeno joj je pravo da ga vidi.
Posljednja saputnica jedne epohe
Nakon njegove smrti 1980. godine, Jovanka je godinama živjela gotovo kao zarobljenica u svojoj vili u Užičkoj 15. Bez penzije, bez dokumenata, pod prismotrom. Iz javnosti je nestala. Iako je nosila brojne tajne jugoslovenske politike, nikada ih nije iznijela.
Čuvala je Titu i Jugoslaviju i kada više nije postojala ni država ni on, piše Lepaisrecna.
Umrla je 2013. godine u Beogradu, sahranjena pored Tita u Kući cvijeća, poslije decenija ignorisanja i zaborava. Tek tada je ponovo postala tema javnosti, ne više kao figura moći, već kao žena koja je voljela, čekala i prešutjela historiju.
