Preminula kontroverzna francuska glumica Brigitte Bardot, slavu je stekla 60-ih godina

Preminula je Brigitte Bardot, francuska glumica koja se proslavila kao međunarodni seks-simbol prije nego što je okrenula leđa filmskoj industriji i postala aktivistica za prava životinja. Imala je 91 godinu.

Svjetsku slavu stekla je filmom „I Bog stvori ženu“ iz 1956. godine, a naredna dva desetljeća smatrana je seks-simbolom. Početkom 1970-ih povukla se iz glume i posvetila političkom aktivizmu, gdje je njena strastvena borba za prava životinja prerasla u komentare o etničkim manjinama i otvorenu podršku francuskoj krajnjoj desnici, što joj je donijelo niz osuda zbog poticanja rasne mržnje, piše The Guardian.

U 79. godini života

Preminula slavna Diane Keaton: Najviše je pamtimo po ulozi u "Godfatheru"

Put do slave

Rođena u Parizu 1934. godine, Bardot je odrasla u imućnoj, tradicionalnoj katoličkoj porodici. Kao izuzetno talentirana plesačica, dobila je dozvolu za studij baleta na prestižnom Pariškom konzervatoriju. Paralelno je započela manekensku karijeru te se već s 15 godina pojavila na naslovnici časopisa Elle. Upravo ju je modeling doveo do prvih filmskih uloga.

Na jednoj audiciji upoznala je Rogera Vadima, za kojeg se udala 1952. godine, netom nakon 18. rođendana. Nizala je manje, ali sve zapaženije uloge, uključujući i onu uz Dirka Bogardea u britanskom hitu „Doctor at Sea“ iz 1955. godine. Ipak, film njenog supruga Vadima „I Bog stvori ženu“, u kojem je glumila nesputanu tinejdžericu u Saint-Tropezu, zacementirao je njen imidž i pretvorio je u svjetsku ikonu.

Bardot nije osvojila samo filmsku publiku, već je brzo postala inspiracija umjetnicima i intelektualcima. Među njenim obožavateljima bili su i John Lennon i Paul McCartney, koji su od svojih tadašnjih djevojaka tražili da kosu ofarbaju u plavo kako bi ličile na nju.

Kolumnist Raymond Cartier posvetio joj je opširan članak „Slučaj Bardot“ u Paris-Matchu 1958. godine, dok je Simone de Beauvoir 1959. objavila slavni esej „Brigitte Bardot i Lolita sindrom“, opisujući je kao najslobodniju ženu u Francuskoj.

Početkom 1960-ih Bardot se pojavila u nizu istaknutih francuskih filmova, uključujući dramu „Istina“ Henri-Georgesa Clouzota, nominiranu za Oscara, „Vrlo privatnu aferu“ Louisa Mallea te kultni „Prezir“ Jean-Luca Godarda. U drugoj polovini decenije prihvatila je i nekoliko holivudskih ponuda, među kojima se ističu meksička historijska komedija „Viva Maria!“ s Jeanne Moreau i vestern „Shalako“ sa Seanom Conneryjem.

Uporedo je gradila i muzičku karijeru. Snimila je originalnu verziju pjesme „Je T’Aime … Moi Non Plus“, koju je Serge Gainsbourg napisao za nju dok su bili u ljubavnoj vezi. Ipak, strahujući od skandala nakon što je za aferu saznao njen tadašnji suprug Gunter Sachs, Bardot je zamolila Gainsbourga da pjesmu ne objavi. On ju je kasnije ponovo snimio s Jane Birkin i postigao ogroman komercijalni uspjeh.

Zbogom filmu, dobrodošle životinje

Pritisak slave postajao joj je sve teži. „Ludilo koje me okruživalo uvijek mi se činilo nestvarnim. Nikada nisam bila istinski spremna za život zvijezde“, povjerila se Guardianu 1996. godine. Iz svijeta glume povukla se 1973. godine, u 39. godini života, nakon snimanja filma „Poučna i radosna priča o Colinotu“. Njen primarni fokus postao je aktivizam za zaštitu životinja. Godine 1977. pridružila se protestima protiv lova na tuljane, a 1986. osnovala je Zakladu Brigitte Bardot.

Bardot je kasnije slala protestna pisma svjetskim liderima zbog istrebljenja pasa u Rumuniji, ubijanja dupina na Farskim ostrvima i odstrjela mačaka u Australiji. Redovno je iznosila i oštre stavove o vjerskom klanju životinja. U svojoj knjizi „Krik u tišini“ iz 2003. godine promovirala je desničarsku politiku te napala homoseksualce, učitelje i, kako je navela, „islamizaciju francuskog društva“, zbog čega je optužena za poticanje rasne mržnje.

Dugo je podržavala francusku Nacionalnu frontu (danas Nacionalno okupljanje). „O zastrašujućem porastu imigracije u potpunosti dijelim stavove Jean-Marie Le Pena“, izjavila je za Guardian. U pismu tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Nicolasu Sarkozyju 2006. godine navela je da muslimansko stanovništvo Francuske „uništava našu zemlju namećući svoje običaje“.

Buran privatni život

Brigitte Bardot udavala se četiri puta: za Rogera Vadima (1952–1957), Jacquesa Charriera (1959–1962), s kojim je 1960. godine dobila jedinog sina Nicholasa, Guntera Sachsa (1966–1969) te Bernarda d’Ormalea, bivšeg savjetnika Le Pena, za kojeg se udala 1992. godine. Imala je i niz burnih veza s poznatim muškarcima, uključujući glumca Jean-Louisa Trintignanta i muzičara Sergea Gainsbourga.