Opjevao je Sarajevo kao niko i bio kralj dueta: Život mu je naglo prekinula teška upala pluća

Kemal Monteno bio je bosanskohercegovački muzičar i zabavljač čija je karijera trajala više od 40 godina. Veći dio života proveo je u Sarajevu, dok je starije dane živio u Zagrebu. Publika ga je poznavala kao „kralja šlagera“ i „kralja dueta“, a bio je čest gost na festivalima širom bivše Jugoslavije.

Rođen je 17. septembra 1948. u Sarajevu. Njegov otac, talijanski vojnik, tokom Drugog svjetskog rata došao je u ovaj grad i zbog ljubavi prema Kemalovoj majci ostao u novoj domovini. Otac je želio da sin nosi bosansko ime, a upravo ta bosansko-talijanska podjela snažno je obilježila Montenov umjetnički izraz.

U njegovim pjesmama stapali su se mediteranski šarm i bosanska duša, što je oblikovalo prepoznatljiv stil koji ga je pratio kroz cijelu karijeru. Ljubavne pjesme bile su njegov neiscrpni izvor inspiracije i često intimna ispovijest, a ljubavnu priču svojih roditelja opjevao je u pjesmi Šta je život, po kojoj je nazvao i svoj posljednji album.

Uspon na muzičkoj sceni

Monteno je karijeru započeo šezdesetih godina nastupima na festivalima. Na „Vašem šlageru“ 1967. godine osvojio je prvu nagradu s pjesmom Lidija. Ubrzo postaje redovan učesnik tog festivala, gdje je izveo brojne hitove poput Zemljo moja i Sarajevo, ljubavi moja. Tokom sedamdesetih godina objavljuje uspješnice poput Sviraj mi o njoj, Laž, Putovanja i Adrijana, a njegovi albumi dostizali su zlatne i platinaste tiraže.

Album Muziko, ljubavi moja iz 1973. godine donio je pjesmu Jedne noći u decembru, posvećenu njegovoj supruzi Branki, koja mu je bila školska ljubav. Tokom osamdesetih nastavlja nizati albume, a u tom periodu nastaje i poznata pjesma Nije htjela.

Rat i novi početak

Devedesete su ga zatekle u Sarajevu, gdje je ostao i pored ratnih strahota. U tom periodu nije pisao nove pjesme, ali je otpjevao Pismo prijatelju, koju je publika prozvala Da ti roknu samo dvije. Godine 1995., na poziv kolega Arsena Dedića i Gabi Novak, seli se sa porodicom u Zagreb, gdje održava sedam koncerata zaredom u Lisinskom.

Dueti i saradnje

Godine 2000. objavio je album Hvala svima (Kemo i prijatelji) s duetima koje je snimio sa Oliverom Dragojevićem, Arsenom Dedićem, Radetom Šerbedžijom, Crvenom jabukom, Danijelom Martinović, Gabi Novak, Terezom Kesovijom i drugima. Gotovo svaki njegov duet postao je hit. Pjesme je pisao i za brojne kolege poput Zdravka Čolića, Nede Ukraden, Borisa Novkovića i mnogih drugih.

Na Melodijama Mostara 2003. godine, u duetu s Paulom Jusić, izveo je Nakon toliko godina i osvojio Grand prix. Pjesma je kasnije proglašena „Pjesmom desetljeća“. Album Dunje i kolači iz 2004. godine uključivao je saradnju s grupom Divas. Deset godina kasnije vratio se u Lisinski s koncertom „Kemo u Lisinskom“, a 2012. godine u sarajevskoj Zetri proslavio je 40 godina karijere uz brojne poznate goste.

Posljednji album i kraj života

Njegov posljednji studijski album Šta je život objavljen je 2013. godine, a pjesme poput Jesen je i Malo mir, malo rat brzo su osvojile publiku.

Kemal Monteno preminuo je u januaru 2015. godine od upale pluća, u 65. godini života.