"Bosanac" o Bešliću: Njegov glas mi je ostao urezan, skup u Sarajevu je čista ljubav...

Muzički producent i kompozitor Dragan Stojković Bosanac gostovao je u programu N1 gdje je govorio o dugogodišnjem prijateljstvu s Halidom Bešlićem, prisjećajući se zajedničkih trenutaka i saradnje koja je obilježila značajan dio njihove karijere.

Na pitanje voditelja da li je očekivao tako snažan odziv građana kao jučer u Sarajevu, Stojković je odgovorio:

- Znajući kakav je čovjek bio i kakav pjevač, negdje jesam očekivao, ali ne s onakvom otmjenošću i nabojem ljubavi prema jednom čovjeku i njegovoj slici i bilbordu koji je stajao na sceni. S takvim pijetetom se odnositi na pomen njegovog imena je impresivno.

Dodao je kako je sve što se jučer dogodilo bilo izraz iskrene emocije:

- Ovo nije bila ničija direktiva, ovo je bila čista ljubav prema čovjeku s velikim "Č".

Govoreći o početku poznanstva, Bosanac je otkrio da je Halida upoznao prilikom snimanja ploče „Neću, neću dijamante“, kada je odmah osjetio bliskost i prirodnu povezanost.

- Čim se spomene Halid, izmami osmijeh, bez obzira i na ovakav trenutak. Tako smo se i sretali. Iskrenost je bila bitna kod njega. Znao se on opirati stvarima koje mu se ne sviđaju, ali nije bio prznica. Kada smo snimali prvu ploču, uz harmoniku smo probali pjesme i imao sam osjećaj kao da smo zajedno odrasli. I takav je ostao, rekao je Stojković.

Podijelio je i jednu anegdotu u kojoj je učestvovao i tekstopisac Nazif Gljiva:

- Pričao sam kako je Nazif rekao za njega – ploča je "eksplodirala", ali on je bio nezadovoljan. Kaže: "Ne može on biti velika zvijezda." Pitao sam zašto, a on kaže: "Pa on kad krene od Baščaršije, sa svima se izljubi i pokupi bacile, on mora biti zatvoren."

Stojković se prisjetio i njihovog posljednjeg razgovora, nakon što je Bešlić bio hospitaliziran i prebačen na Klinički centar Univerziteta u Sarajevu.

- Čuo sam se s njim kada je legao u bolnicu. Prošlo je pet-šest dana i nazvao sam ga, javio se odmah. Pitao sam ga: ‘Jesi li dobro?’ Kaže: ‘Jesam.’ Rekao je da ima kancer i da će se to brzo srediti, da će biti uredu. U glasu je zvučao kao sto posto zdrav čovjek. Kada su me poslije pitali kako je Halid, govorio sam – ‘odlično’. Rekao je da se vidimo kad izađe iz bolnice, da se družimo i sjednemo.“

Na kraju razgovora, Bosanac je emotivno dodao:

- Ostao sam zatečen kada sam čuo da je umro. Onaj glas mi je ostao urezan jer je tako zvučao, kao da je zdrav.