Štitaste uši i grinje opasni su štetnici

Svako živo biće, pa i biljke se mogu razboljeti. Sobne biljke su naročito ugrožene za vrijeme zimskih mjeseci. U zimskom periodu im opadne otpornost, jer su uvjeti za njihov uzgoj zbog kratkih dana, slabog svjetla, visokih temperatura i suhog zraka nepovoljni. Tako oslabljene biljke često napadaju bolesti i štetnici.

Masovni napad

S druge strane, topli i suhi sobni uvjeti su za neke štetnike povoljni, pa se naglo razmnože. Veoma česti i opasni štetnici na sobnim biljkama su štitaste uši i grinje (crveni pauk). Najradije napadaju drvenaste biljke (fikus, oleander, palme, hibiskus, bršljane i dr), ali su im i zeljaste sobnice ponekad prava poslastica. Na slikama vidimo jak napad štitastih ušiju i grinja.

Dok sam boravila u Velikoj Britaniji, prijateljica mi je zalijevala sobne biljke jednom sedmično. Hvala joj. To, međutim, nije bila dovoljna njega mojih sobnih biljaka zimi. One su preživjele, ali su oboljele, jer su ih masovno napali štetnici štitaste uši i grinje, kojima su pogodovali uslovi za njihovo brzo razmnožavanje, visoka sobna temperatura zraka od 22 do 24 ℃, a niska zračna vlaga od 30 do 40 posto. To su idealni uslovi za brzo razmnožavanje ovih štetnika.

Ne bih se htjela odreći svojih biljaka, pa sam se dala na posao. Najprije sam sve biljke pregledala i za to mi nije trebalo puno vremena, jer sam odmah primijetila da su već na podu listovi fikusa benjamina, a na fikusu dekora, koji je sve do nedavno bio primjerenog izgleda i moj ponos, odjednom su se na listovima pojavile žuto-bijele pjegice i listovi su se počeli smotavati. Vidjela sam što je razlog. Napale su ih grinje, a njima se već pridružuju i štitaste uši.

Moj mladi spatifilum je prije moga odlaska imao svježe zelene listove i mlade izboje, koji su po mom povratku bili puni štitastih ušiju, kako po srednjoj lisnoj žili, tako i na prizemnim izbojima. Štitaste uši su ga ozbiljno počele grickati.

Što su grinje i štitaste uši?

Grinje su sitni, očima nevidljivi pauci koji sišu sokove iz listova biljaka, pa te biljke slabe, tužno izgledaju i listovi im otpadaju. One se brzo razmnožavaju, pa za kratko vrijeme mogu napraviti mnogo štete. Na tako oslabljene biljke nasele se i naglo razmnožavaju i štitaste uši. Štitaste uši su mali štetnici smeđe boje, koji izvana imaju tvrdu smećkastu opnu. Ispod te opne se razvijaju štetnici koji sišu sok biljaka i tako slabe biljku. Na listovima se pojavljuje ljepljiva medna rosa. To su štetnici 2 do 5 mm veliki i za razliku od grinja prostim okom vidljivi, naročito starije ženke, koje za kratko vrijeme snesu i do 250 jaja i tako se ovaj štetnik nevjerovatno brzo širi.

Iz jaja se razvijaju nove uši koje su veoma “gladne”, pa za kratko vrijeme mogu napraviti velike štete. Najčešće se nasele uz lisne žile i na stabljikama. Uz to, štitaste uši puštaju nekakvu svoju sluz koja otežava biljci fotosintezu.

Što poduzeti da spasimo biljke?

Svakodnevno treba orošavati biljke da se u prostorijama podiže zračna vlaga, pogotovo u uslovima centralnog grijanja. Prilikom zalijevanja treba redovno pregledati biljke, pa ako na nekoj od njih primijetimo navedene znakove, treba te biljke izolirati da se zaraza ne širi.

Ostale biljke, pogotovo ako su već zaražene, najbolje je pažljivo, mokrom bijelom pamučnom krpom, vatom, papirnim ručnicima ili štapićima za uši, potopljenim u blagu sapunicu sapuna ili deterdženta za suđe, temeljito brisati listove, naročito sa donje, a i sa gornje strane, nastojeći da se štetočine mehanički skinu sa listova. To treba ponavljati nekoliko puta, da se skinu i nove generacije štetnika. Ukoliko smo temeljiti, na ovaj način možemo suzbiti napad štitastih ušiju, pogotovo dok još napad nije jak.

Na bijeloj podlozi će se vidjeti skinuti štetnici. Prašinu sa listova treba i inače skidati, jer se time sprečava pojava ovih štetnika, a biljke izgledaju ljepše, lakše dišu. Preporučuje se i povremeno tuširanje mlakom vodom. Pri tome treba posudu zaviti u plastičnu vreću i povezati, da se zemlja ne rasipa po kadi ili podu. To ne treba činiti sa biljkama koje imaju dlačice na listovima ili dok cvjetaju.

Zašto su se moje biljke tako brzo razboljele?

Moje biljke su bile tri sedmice u zatvorenim sobnim uvjetima, gdje je temperatura bila od 22 do 24 ℃ i veoma niska zračna vlaga, tek oko 30 do 40 posto, što su idealni uvjeti za brzo razmnožavanje grinja i štitastih ušiju. Ja, inače, redovito po dva tri puta prskam biljke mlakom vodom, tako da se podigne zračna vlaga i kratko prozračujem prostorije, kada god za to postoje uvjeti.

Ispod radijatora imam posude sa vodom. Redovito kontroliram biljke na napad i odmah brišem listove blagom sapunicom sa gornje i donje strane. Na taj način održavam biljke zimi. Pošto za vrijeme mog boravka toga nije bilo, štetnici su se razmnožili, ali ću, vjerujem, uspjeti spasiti moje biljke da ne uginu. Ovo pišem zbog toga da ljubitelji cvijeća znaju da i ja imam problema sa sobnim biljkama.

Na internetu se mogu naći prijedlozi kako štititi biljke od ovih štetnika nekim drugim sredstvima, pa možda to vrijedi pokušati. Pesticide, izuzev one na biološkoj osnovi, ne preporučujem, jer nam u našim domovima, pogotovo u zatvorenim prostorijama, ne trebaju te kemikalije.