Božur je zahvalna trajnica za svaki vrt: Evo kako je uzgajati
Kad sam se nakon dužeg izbivanja iz Sarajeva vratila u moj vrt na periferiji Sarajeva, dočekalo me obilje biljaka u cvatu. Najodanije su mi perunike, orlice, makovi, luk vlasac, ivančice i božur.
Sve su to trajnice koje godinama rastu i cvjetaju bez neke posebne njege. To su biljke koje jednom posadite na njima prikladno mjesto, pa će vas godinama, naročito u periodu cvjetanja, podsjetiti da su još tu i svake godine cvjetati sve bogatije.
Široki cvjetovi
Nisam vrtlar koji strepi od korova ili drugih konkurentnih biljaka ovim mojim ljubimicama, već pustim da se same bore za svoje mjesto u vrtu. Tako nakon proljetnih lukovica, počevši od visibaba, krokusa, preko zumbula, narcisa i tulipana, koje cvjetaju od marta do maja dolaze na red gore opisane trajnice. Ni jednu ni drugu grupu ne obnavljam često već im dozvolim da u uslovima u kojima rastu daju sve od sebe. Posebno ovoga svježeg proljeća u kojem ima i sunca i kiše uživaju i cvjetaju obilno i duže negoli da je bilo vruće i sušno. Naprijed pobrojane vrste trajnica možete vidjeti u naljepšem izdanju na priloženim fotografijama, a posebno želim opisati božur, kod nas tradicionalno prisutnu trajnicu u vrtovima i avlijama, koji je i veoma omiljena vrsta rezanog cvijeća u vazama.
Božur u Aninom vrtu, 26. 5. 2025.
Božur je trajnica koja raste grmasto u visinu do metra i po tome liči na mali grm. Doduše, ima jedna vrsta božura koji jeste drvenast, pa ga možemo svrstati među grmove. Moj božur je trajnica koja preko zime gubi nadzemni dio, ali u tlu ostane korijen iz kojega svake godine iznikne jača i razgranitija biljka sa sve više krupnih u promjeru 10 - 15 cm širokih cvjetova.
Cvjetovi su najčešće ružičaste, ali mogu biti i karmin crvene i bijele boje. Neki kultivari imaju ugodan miris. Brojne bogate latice u sredini cvijeta kriju lijepo oblikovane prašnike i tučak koji su privlačni za pčele, pa je to i medonosna biljka. Iz cvjetnih pupoljaka se postepeno otvaraju veliki cvjetovi koji duže traju ako je vrijeme umjereno toplo, a kraće ukoliko nastupe vrućine. Starije biljke imaju po nekoliko pupoljaka na jednoj cvjetnoj dršci.
Bijeli božur
Božur ili peonija se razmnožava dijeljenjem korijena i to je najbolje obaviti u jesen, u oktobru, kada je vegetacija već pri kraju, a tlo je još dovoljno toplo da se korijen sigurnije primi. Posaditi treba tri gomoljasta korijena sa vegetcijskim vrhom da bi što prije dobili cvjetajuću biljku. Prvih godina ne cvjeta obilno jer se tek razvija grm, ali to je dugovječna trajnica koju u vrtu možemo imati godinama i svake godine je sve bujnija i sa sve više cvjetova. Moj božur ima preko 10 godina i obilno cvjeta.
Malo šećera
Božur voli ocjedito tlo na mjestu koje je najmanje pet ili više sati osunčano dnevno. Može se saditi u grupi, ali u manjim vrtovima je dovoljno imati jedan ili nekoliko odvojenih primjeraka, pa da uživamo u cvatnji koja je od zavisnosti od klimatskih uvjeta krajem maja ili početkom juna. Moj snimljen sada, krajem maja, ima obilje pupoljaka koji će se postepeno otvarati i u junu.
Kod starijih primjeraka na jednom izboju može biti po tri do pet pupoljaka, koji se jedan za drugim postepeno otvaraju pa cvatnja duže traje. Ocvjetale cvjetove treba skidati da biljke djeluju uredno, a njihovi duboko narezani višedjelni listovi su također ukrasni, pa božur djeluje dekorativno i kada nema na njemu cvjetova. Da bi se cvijet što duže održao u vazi, treba ga ubrati kada se pupoljci počinju otvarati. Cvjetne drške treba rezati ukoso da bi što veća površina upijala vodu. U vodu se može staviti malo šećera da bi se produžilo trajanje aranžmana. Aranžman treba postaviti na hladnije mjesto i da nije na promaji.
