Vozači, nemojte riskirati: Gašenje ovog sistema u automobilu vas može skupo koštati
Nemojte riskirati/FreePik
Jedan od prvih poteza koje mnogi vozači naprave nakon pokretanja motora jeste pritisak na dugme za isključivanje start-stop sistema. Ova tehnologija, serijski ugrađena u gotovo svaki novi automobil s ciljem uštede goriva i smanjenja emisija, za veliki dio vozača postala je sinonim za iritaciju.
Iako se dugme za privremenu deaktivaciju čini kao bezazleno rješenje, trajno gašenje ovog integrisanog sistema može donijeti niz skrivenih i potencijalno skupih problema. Koliko goriva ova tehnologija zaista štedi i zašto njeno trajno isključivanje može dovesti do ozbiljnih, pa čak i vrlo skupih kvarova?
Tehnologija stvorena zbog propisa, a ne zbog vozača?
Iako se ideja o gašenju motora tokom mirovanja pojavila još osamdesetih godina, start-stop sistemi postali su gotovo sveprisutni tek u posljednjih petnaestak godina. Njihova masovna primjena nije bila motivisana poboljšanjem iskustva vožnje, već strogim ekološkim normama. U Evropskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama regulatori su nametnuli visoke ciljeve za smanjenje prosječne emisije CO₂ i potrošnje goriva.
Za proizvođače je start-stop sistem postao relativno jeftin način ostvarivanja takozvanih „kredita“ za uštedu goriva, čime su mogli zadovoljiti propise bez skupljih i složenijih izmjena na motorima ili smanjenja mase vozila. Međutim, ova regulatorna prečica stvorila je funkciju koju su mnogi vozači doživjeli kao nametnutu i iritantnu. To je kulminiralo odlukom američke Agencije za zaštitu okoliša (EPA), za vrijeme Trumpove administracije, da ukine poticaje za ovu tehnologiju, uz obrazloženje da je riječ o sistemu koji „svi mrze“.
Koliko se zaista štedi i zašto ga vozači ne vole?
U teoriji, logika start-stop sistema je jasna: motor koji ne radi ne troši gorivo i ne ispušta štetne gasove. U uslovima guste gradske vožnje s čestim zaustavljanjima, proizvođači tvrde da uštede mogu iznositi između pet i deset posto. Neka nezavisna testiranja, poput onih koje je proveo američki auto-klub AAA, pokazala su uštede od pet do sedam posto. U idealnim uslovima gradske gužve, te brojke mogu biti i veće. Na globalnom nivou procjenjuje se da su ovi sistemi kumulativno spriječili emisiju više od 50 miliona metričkih tona CO₂.
Ipak, za mnoge vozače te uštede ne opravdavaju narušeni komfor. Lista pritužbi je duga: trzaj pri ponovnom paljenju motora, osjetno slabljenje rada klima-uređaja tokom vrućih ljetnih dana, oklijevanje pri kretanju na uzbrdici te opći osjećaj gubitka kontrole. Mnogi se žale i na dojam da sistem uzrokuje ubrzano trošenje anlasera, akumulatora i drugih komponenti motora, iako proizvođači tvrde da su ti dijelovi dodatno ojačani. Frustracija je tolika da je rečenica „prvo što uradim kad upalim auto jeste da ga ugasim“ postala uobičajena na internet forumima.
Skriveni troškovi i rizici trajnog gašenja
Upravo zbog te iritacije razvilo se cijelo tržište uređaja i softverskih rješenja za trajno deaktiviranje start-stop sistema. Međutim, takav potez može biti kratkovidan i na kraju dovesti do znatno većih troškova od eventualne uštede goriva.
Vozila sa start-stop sistemom projektovana su drugačije. Opremljena su ojačanim anlaserima predviđenim za stotine hiljada ciklusa paljenja, za razliku od starijih vozila koja su bila dizajnirana za znatno manji broj. Ključna razlika je i u akumulatoru. Umjesto klasičnih olovnih baterija koriste se znatno skuplji AGM ili EFB akumulatori, koji podnose česta i duboka pražnjenja, a njihova cijena se kreće od 250 do 400 eura. Njihov rad nadzire složen sistem za upravljanje baterijom (BMS), koji optimizira punjenje i štiti elektroniku vozila.
Trajno gašenje sistema može poremetiti ovu osjetljivu ravnotežu. Jedan od najvećih, a često zanemarenih rizika, odnosi se na motore s turbopunjačem. Nakon dinamične vožnje turbina dostiže izuzetno visoke temperature. Sistem je programiran da u takvim situacijama ne gasi motor odmah, kako bi cirkulacija ulja i rashladne tečnosti ohladila turbinu. Prisilno gašenje prekida taj proces, što može dovesti do karbonizacije ulja u vodovima turbine i, dugoročno, do skupog kvara.
Osim mehaničkih rizika, postoje i moguće pravne posljedice. U nekim državama, poput Njemačke, start-stop sistem je dio homologacije vozila. Njegovo trajno isključivanje smatra se neovlaštenom modifikacijom i može rezultirati padom na tehničkom pregledu, novčanim kaznama ili problemima s osiguranjem u slučaju saobraćajne nesreće, piše Net.hr.
Iako start-stop sistem nije savršen, on je sastavni dio modernog automobila. Njegovo trajno gašenje ne samo da poništava ekološke i ekonomske prednosti, već može izazvati lančanu reakciju problema s elektronikom i ključnim mehaničkim komponentama. Prije bilo kakvih zahvata pametnije je posavjetovati se sa stručnjacima, jer rješavanje nečega što „nervira“ može stvoriti problem koji će vas na kraju skupo koštati.
